Piše: Rade Radinković
“Klub smo zatekli u katastrofalnom stanju i sada ispravljamo greške koje su napravili isti ti autoriteti”. Ovo izjavi Vladimir Branković o čovjek osta živ!
Aludirajući na mene, na ovaj način je svrstao mene lično među lopove koji su stvorili gubitak klubu i doveli ga gotovo do gašenja.
U Borcu sam bio gotovo u svim ulogama: član uprave, koordinator, tehniko, “menadžer”,vodio marketing, međutim nikada nisam vodio finansije da bi mogao oštetiti klub. Svi koji poznaju moju ulogu znaju da sam isključivo radio u korist kluba, veoma često na svoju štetu, ali mi ni danas nije žao.
Stara narodna izreka kaže “imalo se i moglo se”.
Ponosan sam na dobru saradnju sa predsjednicima kluba i ljudskim veličinama: Nedeljkom Peharom (pokojnim), Živkom Radišićem, Dževadom Osmančevićem i drugim. Svaki operativac u klubu je tražio moju saradnju od prvog sekretara Mire Bjelića, prvog direktora Mome Golića (pokojnog), do Borisa Đoge koji je pored mnogih grešaka, veoma često tražio moju pomoć. Istini za volju i sam Branković se na početku oslanjao na moju podršku i pomoć, nažalost veliki ego, popularnost, finansijska moć i blizina “vlastodržaca” su ga digli od zemlje.
Posebna priča je saradnja sa trenerskim veličinama Perom Janjićem, Abazom Arslanagićem, Borom Golićem, Velimirom Petkovićem, Radom Unčaninom i mnogim drugim. Primjera radi kada organizujem desetodnevne pripreme u Sloveniji, jedan od najvecih trenera “Jakara”, ne bi imao potrebe da bilo šta mijenja, kao ni ostali velikani.
Što se tiče odnosa i saradnje sa ljudima iz drugih klubova (danas velikana), ne da je zadržana, već je dignuta na jos veći nivo. Veoma često me pozivaju na proslave klubova, značajne manifestacije, bitne utakmice, jednom riječi više sam cijenjen od tih klubova, nego od kluba u čijem sam stvaranju učestvovao, kojem dok sam živ neću poželiti ništa loše. Naprotiv, u ovim godina sam spreman pomoći svom klubu, pošto to nije klub Babića, Radovića, najmanje svestranog savjetnika Umičevića i drugih skorojevića. Na njihovu sramotu prije će Zagreb, Celje,Vardar,Gorenje I mnogi drugi klubovi pozvati mene, od njih ili njihovog velikog predsjednika.
Za sve njih važi moja diskusija na predsjedništvu Skupštine kluba, kada je predsjednik bio Krstan Simić, tada sam između ostalog rekao: “izbrišite onu riječ ispred M-tel, pa možete raditi šta hoćete”, ovo važi i za aktuelno vodstvo, Borac je svetinja i nije postao vašim dolaskom.
Sve je to tako Rade,ali nekad bilo.Šta je danas i kakva je situacija danas u Borcu?KATASTROFALNA.Šuster i brada su privatizovali Borac na najgori mogući način.Oni gledaju svoja posla i tjeraju inat.Ponašaju se kao da je Borac njihova prćija.Svako ko je nešto vrijedio u tom klubu ili je otjeran ili je sam napustio.Onaj ko išta zna o rukometu nije dobro došao u Borac.Sam Ratko Nikolić je dovoljno rekao o Brankoviću i upravi.Žalosno,tužno,ružno.I sve dok ovaj dvojac bude harao u Borcu nema napretka.Toliko su se osilili da smatraju da su Bogom dati.Nikad oni sami otići neće niti ima ko da ih smijeni-NAŽALOST.