Saša Babić rođen je u Novom Gradu, ima 53 godine, a od 1999. godine živi u Feniksu, Arizona, SAD. Prvi kontakt sa borilačkim vještinama imao je sa 12 godina u KK ”Krajišnik”. Počeo je da trenira Brazilsku džiudžicu 2010. godine, a profesionalno se počeo baviti tim sportom od 2013. godine. Osvajao je medalje na evropskim prvenstvima, američkim nacionalnim, svjetskom master i drugim prvenstvima.

Na početku razgovora govorio je o periodu prije nego što se odselio u SAD, a potom i o odlasku tamo.

– Do svoje 18 godine živio sam u Novom Gradu, a 1985. godine sam otišao u JNA i odslužio vojsku, potom je krenula potraga za poslom. Prvo sam radio u Zagrebu, a 1993. god. sam otišao u Njemačku i živio tamo do 1999. godine. Poslije toga sam odlučio da idem još dalje, jer nisam mogao da se skrasim i životni put me odveo u SAD. Jako sam srećan zbog toga, a početak života u Americi je bio jako težak. Sve je novo i morao sam da krenem ispočetka, a prvi posao mi je bio na građevini. Znao sam šta mi je cilj i šta mogu da napravim ako se potrudim i tako mi se moj rad i trud isplatio. Počeo sam 2000. god. da radim u jednoj građevinskoj firmi i pokazao se kao dobar radnik, a ljudi sa naših prostora su zaista najbolji radnici. Četiri godine sam radio u toj građevinskoj firmi i savladao taj posao u potpunosti, da bih 2004. god. osnovao svoju kompaniju koja radi i dan danas, pod nazivom Euro-Stone Designs – ispričao nam je Babić na početku razgovora.

Dok je bio veoma uspješan u svom poslu i nije imao više ciljeva u životu, odlučio se na treniranje Brazilske džiudžice. Treniranje mu je promijenilo život iz korijena.

– Jedan prijatelj me pitao šta sam napravio za sebe u životu i trebalo mi je vremena da shvatim šta on mene to pita. Rekao mi je da pušim tri kutije cigareta dnevno i jedem tri porcije ćevapa. Poslije toga me odveo kod jednog trenera Brazilske džiudžice Wellington Megaton Diasa, koji je brzo postao moj trener, a zatim evo već deset godina moj mentor i prijatelj. Tako sam počeo da treniram i vodim jedan drugi način života. U početku je bilo veoma teško, ali sam ja veoma uporan po prirodi i vrijedan, tako da sam i profesionalno počeo da treniram. Kroz borbe sa mlađim članovima kluba sam shvatio da sam jako dobar i profesionalno sam krenuo od 2013. godine na takmičenja – kaže Babić.

Odricanja i treniranje džiudžice nisu mu teško pali, jer zaista voli taj sport. Putovao je po cijelom svijetu da bi se takmičio i postigao je neke od svojih najvećih rezultata u posljednje dvije godine u svojoj kategoriji.

– Trening mi je od 11h do 13h i u tom periodu da je ne znam kakav važan sastanak u to vrijeme nisam dostupan. Ovaj sport je podijeljen po godinama i ja se borim u kategoriji između 50 i 55 godina. Treniram pet puta nedjeljno, dva puta kondiciono i tri puta džiudžica. Kada se spremam za natjecanja onda treniram šest puta nedjeljno i dva puta dnevno. Najveće rezultate sam počeo da ostvarujem od maja 2019. god. kada sam se borio u Španiji i osvojio drugo mjesto na Evropskom prvenstvu, zatim prvo mjesto na Američkom nacionalnom prvenstvu u Las Vegasu. Uslijedilo je Svjetsko masters prvenstvo takođe u Las Vegasu, gdje sam bio treći, a na Fenix International Openu sam osvojio zlatnu medalju. U Lisabonu sam bio prvak Evrope u svojoj kategoriji, a u Orlandu sam se okitio zlatnom medaljom na Svjetskom prvenstvu. Velika želja mi je da idem u Japan, jer je tamo ovaj sport veoma cijenjen i mislim da mogu da dođem do medelje i da pokažem svima gdje se nalazi Novi Grad na karti – rekao je Babić.

Za kraj je poručio da je Brazilska džiudžica fenomenalan sport i da u potpunosti može da promijeni život čovjeka.

– Ovo nije sport kao fudbal, košarka i drugi, pa da možete nekoga okriviti za poraz, u ovom sportu ste vi lično odgovorni za sve postupke i borite se samo za sebe, a predstavljate svoj klub. Ovaj sport će vas držati zdravim, što je najvažnije na kraju – poručio je na kraju razgovora Babić.

Sašu Babića po povratku u SAD očekuju treninzi za nova takmičenja u Brazilskoj džiudžici.

“radionovigrad.com”