Nikola Mojović važi za “alfa i omegu” Sutjeske, dok je Igor Radeljić “mercedes” Laktaša! Obojica različiti, a opet i bliski, i nije teško pogoditi da ih je fudbalska bubamara spojila u prijatelje, nešto malo veće nego što je pozdrav iz kurtoazije prije i poslije bitke na zelenom terenu.

Nikola je prvu fudbalsku utakmicu odigrao sada već davne i pomalo nestvarne 2007. godine, a od tada sakupio je u najdražem dresu prvoligaša pokraj Ćehotine blizu 300 zvaničnih utakmica, i preko 100 pogodaka. Malo li je ? A i dalje je majstor na terenu, istina stižu ga polako godine kada se razmišlja o kačenju kopački o klin, ali Sutjeska sa Nikolom i bez njega, to su dva različita tima. Otisnuo se polako i u vode upravljanja kluba, sigurno da će Sutjeska ili neko drugi graditi mnogo toga baš na njemu…

S druge strane Radeljić je dvije posljednje godine drugoplasirani fudbalski radnik Republike Srpske. Nećemo ići u “sitna crijevca” da li je zaslužio više, ali trag koji ostavlja u Laktašima prilično je jasan, a to je da je klub doveo gotovo do savršenstva. Možda neće ni ove godine zaplesati u Premijer ligi, ali jednog dana hoće, a paralelno s tim radi se i na infrastrukturi, koja je svakim danom vidljiva na ponos svih iz Laktaša i okoline.

I Baš Radeljićeva velika želja je bila da Mojović barem jedno ljeto “pleše” u Laktašima, jer upravo takav lider potreban je ekipi da bi napravila iskorak više. I kada se činilo da je sve dogovoreno, fudbalski putevi im se nisu spojili. Baš zato fudbal i jeste napopularnija igra na svijetu, jer nikada ne znate šta vas čeka na tom putu. Međutim, to nije pokvarilo prijateljstvo, čak šta više, učvrstilo ga je kao nikada! I na posljednjem meču Laktaša i Sutjeske (3:0) proveli su dosta vremena zajedno, misleći najmanje na rezultat. Lopta je bila u prvom planu, ali sa nekim drugim temama.

Nema sumnje da, dok su Nikola i Igora na terenima Srpske, biće nam svima bolje. Zašto? Pitajte one koji nisu opterećni novcem i slavom. Odgovoriće vam: “E, sine, njihov osmjeh vrijedi više od tri boda. Njih nekada dobiješ, nekada izgubiš, a osjećaj zadovoljstva s osmjehom uvijek ostaje”.

Puna istina, koju potpisujemo…..