U Bajincima ove jeseni, bar fudbalski, bilo je i te kako veselo. Seniori, kao nekada, igrali su dopadljiv fudbal, pa su jesen u Područnoj ligi Gradiška završili na odličnom trećem mjestu, a kadeti su prvi u Omladinskoj ligi. Mnogo razloga za optimizam u ovom ravničarskom i pitomom kraju. Svaka utakmica, zajednički ručak, i kada se pobjeđuje, i kada gubi. Kao nekada u Titina vremena, pričaju oni stariji, a među njima i Nikola Dumonić (61), penzioner, ali još se neda. Od milja ga zovu “bajinačka mecena”, jer uz klub je uvijek.

– Od prvih dana. Igrao sam nekada za Mladost, ali nije to bilo kao sada. Nekada 40 “anjgira” u selu, pa ti budi među 11. Danas smo srećni kada popunimo klupu. Radni vijek sam proživio u Austriji, 27 godina radio, evo doživio i penziju. Sad malo tamo, malo ovdje. Zakućio, brate, imam dva sina, šestero unučadi. Dvojica mi igraju fudbal  u Rankpelu, ali i oni vole doći na ognjište – započinje priču Nikola.

Možda nedostaje mnogo toga na bajinačkom igralištu, ali imaju ono što nema ni “Marakana”. Pecana! A, tu je Nikola redovan gost, kada je kod kuće.

– Ma, nikada nisam brojao prasiće i janjce. Uvijek kada sam tu, poklonim klubu, lijepo omladini, a lijepo i meni. Nema većeg meraka, već okrećati pečenicu, a onda preko vatre “zriknem” na utakmicu. Povičem “ajmo naši” ili “uaaa sudija”,…. Naravno da su pobjede slađe, ali mi se veselimo i kada izgubimo. Prošao sam svijeta i tvrdim, fudbal je lijep i na selu, a ne samo na umjetnim arenama i preko malih tv ekrana. Tu sam da pomognem, i držim se one stare:” uvijek je ljepše nekoga dozivati sa brate, nego sa striče”! Ne smijemo da se djelimo, i onako nas ima malo. Ponekad i ja sa veteranima zaigram. Srce hoće, ali tijelo baš i ne sluša! Međutim, zato je tu treće poluvrijeme, za nas penzionere uvijek najmilije. Pojede se, popije, a i malo zapjeva. Fudbal može što ne može niko – priča Nikola Dumonić, koji i u sedmoj deceniji ima glas slavuja, koji ćete imati prilike da vidite i čujete, poslije jedne od fešti  u Bajincima.

Da je takvih više na terenima, i oko njih, možda bi danas pričali neku sasvim drugu priču. Ovako Nikola ostade čudak, usamljenik na brodu koji je nekada davno otplovio za nekim ljepšim vremenima,…..