Piše: Miro Bjelić

Upravi Borac m:tel-a davno je isteklo vrijeme. Oni su dužni da, prije nego što ih se razriješi članstva u klubu, polože račune gdje su otišli milioni maraka u vrijeme njihovog mandata, što takmičarski rezultati nisu opravdali.

Naime, čitajući intervju predsjednika kluba, Saše Kondića, morao sam da se oglasim. U Borac prije svega mora da dođe finansijska inspekcija, a ne inspekcija ministarstva sporta u kojoj su inspektori učitelji.

A prije nego bilo šta kažem, moram prvo da naglasim – Kondiću, nije za tebe da budeš predsjednik Borca, zalutao si u ovaj sport, baš kao i Vladimir Branković. Vas dvojica ste degradacija, ne samo Borca, već cjelokupnog banjalučkog sporta!

Šta je to sportski klub

Njegova uprava, kao i prethodne uprave, na čelu sa pokojnim Miroslavom Mikešom, i sada sa Sašom Kondićem, nikako da nauče lekciju pod nazivom ”Šta je to sportski klub?”, pogotovo Borac! On završava intervju rečenicom ”da je vrijeme isteklo”. Isteklo je vrijeme predsjedniku Saši Kondiću kao i njegovoj upravi, jer za toliko godina nisu uspjeli da nauče tu lekciju o vrhunskom sportskom klubu!

Gospodine Kondiću, naučite jednom zauvijek da je klub sastavljen od uprave i struke. Zadatak uprave je da omogući optimalne uslove rada, a ne da prosi, kuka i plače, dok struka ima zadatak da se bori i izbori za što bolji rezultat koji, u zavisnosti od okolnosti, može biti ovakav ili onakav!

Preko Borca do ličnog interesa

Reci Kondiću javno koliko si ti lično donio i dao Borcu svog novca? Pitam te zašto si tu? Borcu kada nestane novca, trčite kod Marinka Umičevića koji vam je ”rame za plakanje”.

Upamti da tebi i ostalim članovima uprave Borac treba za lične interese! Obzirom da si privatnik i građevinac, očekuješ da vezama Borca ostvariš svoj profit. To isto radi i najveći lažov u Borcu, takozvani direktor kluba, Vladimir Branković. Kondiću, iznesi u javnost analitički pregled prihoda i rashoda kluba za 2019. godinu. To ko pročita, biće mu jasno o kakvim se lopovlucima radi u Borcu.

Ko dijeli novac sa pridošlicama

Grad Banjaluka je dužan da pomaže sport, to je svima jasno. Ali, vi u Borcu svake godine dovedete šest ili sedam igrača sa strane i sa njima potpišete jednogodišnje ugovore. Međutim nije pravi problem što su ti ugovori na godinu dana, već što većina njih i ne igra, a domaći igrači nemaju šanse da dođu ni do zapisnika. Pravo pitanje je ko dijeli novac sa novopridošlim igračima jer sa domaćim nemaju šanse da prave takve kombinacije!

Na seminar kod Grahovca i Umičevića

U moje vrijeme svaki član uprave je imao određene zadatke, znalo se koliko novca je morao da donese, ali je imao i pravo odlučivanja. Ponavljam, naučite već jednom tu lekciju šta je sportski klub! Ako to ne možete da savladate, preporučujem vam da odete na seminar kod doktora Slobodana Grahovca ili kod Marinka Umičevića, pa da naučite kako se njihove uprave bore da im klubovi opstanu.

Na kraju, to što si izjavio da je RK Borac brend grada, nije tačno! Upamti da brend ne stoji u izlogu, brend se dokazuje, a ne ono što ti pričaš.

Za sada je i ovo dosta, ko je razumio, razumio je, a ko nije i neće!