Dario Mikić je snažan i jak. Diže čak 295 kilograma bez problema! Već šest puta zaredom je američki prvak u kategoriji do 125 kilograma, a titulu najboljeg na svijetu ponio je čak pet puta!

Kada je samo sa 18 godina 2006. godine krenuo iz rodnog Teslića za Ameriku o titulama nije ni maštao, važno je bilo preživjeti,…

Za powerlifting se zainteresovao sasvim slučajno, a onda kreće i životna priča, ili američki san.

To je znači “bench deadlift squat” nama nije bitno kako tjelesno  izgledamo, važna nam je samo snaga. Da je lagan sport, nije, ali da je lud, jeste! Puno odvajanja ima, po pet dana ne izlazim iz teretane, dižem tegove do iznemoglosti – priča Dario Mikić.

Powerlifting je sport snage, sastoji se iz tri elementa: čučanj, potisak s klupe i mrtvo dizanje. Cilj je podići što veću kilažu na sve tri discipline kroz tri pokušaja za svaku disciplinu, pri tome poštujući jasno određena pravila i znakove sudija. Mikić živi i i radi u Ajdahu, a pored takmičarskog bavi se i trenerskim radom u dizanju tegova, koji su mu velika ljubav i hobi. Ovim sportom se počeo baviti sa 24 godine, a godinu dana kasnije počela su takmičenja i veliki uspjesi.

U teretani je sklopio prijateljtvo sa jednim amerikancem (Derek Mouzvej), koji sa bavi powerlifting om od 80-ih godina prošlog vijeka, i upravo je to bilo presudno da i Dario krene prema visinama. O tome kako radi, i kavi su to fizički zahtjevi, možda se najbolje vidi iz jelovnika, jer na treninzima i takmičenjima odu silne kalorije, a to sve treba nadoknaditi.

Svako jutro ustajem u pet sati i pojedem 22 pačija jajeta! Oko podneva pojedem još kilu mesa, pa kad dođem kući sa posla još kili i po mesa, te isto toliko paste. Dnevno unesem oko 20.000 kalorija –tvrdi Dario, čiji rekord je 295 kilograma, dok je nezvanično na jednom treningu podigao i 305 kilograma.

Ovaj sport je popularan u SAD gotovo kao i drugi sportovi, ali nije naročito plaćen. Potrebni su sponzori kojih ja, na svu sreću, imam nekoliko.

Amerikanci ga poštuju, jer on je njihova zvijezda, sportista u usponu. Nevjeruje da bi išta od toga postigao u RS ili BiH. Svoju zemlju voli, ali se u politiku ne upušta. Na takmičenjima nastupa pod američkom zastavom, ali uvijek u džepu ima i srpsku, tek toliko da se zna odakle je. Bar jednom godišnje ovaj 29 – godišnji titan navrati u rodni Teslić.

Svjestan sam da bi teško uspio ovdje. Amerika je ipak predodređena zemlja, svakome pruži priliku, pa tako i meni. Ipak, svoju rodnu grudu ne zaboravljam i neću nikada. Kad se penzionišem, sigurno ću više vremena provoditi pod Borjom, ali samo turistički, jer Amerika je ipak meni dala sve, i tamo se osjećam stvarno kao kod kuće – ističe Dario.