Uskotračna pruga sa popularnim Ćirom zadnji put je zahuktao davne 1977. godine na relaciji Lička Kaldrma – Prijedor, a išao je kroz Srneticu, Mlinište, Šipovo, Jajce pa sve do Lašve. Drugi kraj je od Srnetice išao prema Prijedoru. Odlaskom Ćire u istoriju, nekako je i taj sav prelijepi kraj ostao pasivan, povezan lošim putevima, bez pruge nije imao budućnost.

Od tada je prošlo pola vijeka, a treba reći da je pruga rađena u doba Austrougarske monarhije, ideja da Ćiro ponovo prođe kroz ove krajeve nikada nije umrla. Istina, sada bi umjesto prevoza robe, balvana, ljudi, on bio turistička atrakcija, nešto poput Šarganskog ćire, uz opasku da nam neće zamjeriti Višegrad i okolina, prirodne ljepote na ovoj destinaciji, mnogo su atraktivnije, ljepše za oko, i sasvim sigurno bile bi mamac brojnim domaćim, ali i stranim turistima.

Da li je realan taj projekat, da Ćiro ponovo zahukti, dijelom od Srnetice, pa do Šipova?

Svi pokazatelji kažu da jeste, i da bi od takvog projekta dobit imale sve rubne opštine, Od Istočnog Drvara, pa do Šipova, Jezera, Ribnika i Mrkonjić Grada.

Početkom vijeka ta ideja je tako jako zaživjela, da je čak i u Službenom glasniku Republike Srpske bilo objavljeno da se kreće u taj projekat, a partner bi bile Državne željeznice Austrije, koje su nekada i gradile tu prugu. Međutim, sve je misteriozno stalo, pričom nekoliko lokalnih moćnika, koji od svoje računice nisu vidjeli opštu korist kako lokalne, tako i republičke zajednice.

Uz takvu prugu, i nekoliko stajališta u netaknutoj prirodi sa atraktivnim restoranima i prenoćištima, uz domaću radinost gorštaka, seljaka koji bi turiste snabdjevao proizvodima autentničnim za te krajeve (sir, kajmak, narodna nošnja, kupine, divlje jagode, pršut…), sada prilično pasivan kraj za tren oka bi postao svratište bogate klijentele, jer pruga bi prolazila kroz najljepše krajeve, na visini od preko 1.300 metara nadomorske visine, sa pogledom na udaljena sela, pašnjake, imanja, pećine, vrtače, stoljetne šume, a sve to svojim ljepotama oduzima dah, kako običnom čovjeku, tako i onom koji neće žaliti nekoliko stotina evra da vikend provede u pejzažu i okruženju koja podsjeća na vremena njegovih djedova, pradjedova….

Šta je potrebno učini? Prvo da zainteresovane lokalne zajednice sjednu, i nađu svoj dio interesa iz obnavljanja pruge. Potom zajedno da idu na dva kraka državnih institucija, Vladi Republike Srpske, ali i Turističkoj organizaciji Republike Srpske, koja je zainteresovana za ovaj projekat. U moru svih gradnji, koji isčekuju Srpsku, jedan ovakav bio bi rado prihvaćen, a korist bi bila višestruka.

Zato, već danas sjedite i dogovarajte se, zbog vaše djece, ali i zbog svih nas.

A, leganda kaže kada su austrijski inženjeri probijali prugu preko sela Pljevlje, naišli su na gotovo nemoguću misiju, jer brda, i priroda nisu škrtarili tu. Trebalo je popeti Ćiru na oštri prevoj, a da ne krene nizbrdo. Naišao je loklani čobanin, i kada je vidio muke “učenih” ljudi, tražio je prevodioca, da im pomogne.

– Nađite dobrog konja, i natovarite ga maksimalno i pustite ga da sam ide prema vrhu – rekao je čobanin.

Austrijski inženjeri poslušaše čobanina, i kako je konj pod teretom prešao do vrha, tako je išla i pruga! Ne potcjenjujte moć srpskog seljaka, ma kako vam se činio…..

Do tada pogledajte sjajan snimak kako je to izgledalo prije više od 50 godina. Sa Ćirom nikada nije dosadno…..