Fudbalski savez RS, pod rukovođenjem tandema Kovačević – Petković, svakodnevno nas „bombarduju“ novim glupostima, pokazujući da još nismo stigli do dna. Da još može biti gore i gore.

Najava da će u izboru za najboljeg sportskog radnika u 2016. godini na „Danima fudbala“, koji su najavljeni za 24. januar, pobjedu odnijeti „ugledni“ sportski radnik Milorad O. Lale iz Istočnog Sarajeva, iznenađenje je samo za neupućene.

Radi se o klasičnom „poltronu“ i poslušniku dvojca čelnika FSRS, koji je eto „zaslužio“ da dobije i priznanje.

Fudbal u Srpskoj u 2016. godini, osim sjajnih rezultata Radnika i Krupe, što je najmanja zasluga FSRS, čiji prvi ljudi nisu niti jednu njihovu utakmicu ni gledali, ostalo se ničim  ne može pohvaliti. Naprotiv, ostalo je bruka i sramota. Iz Premijer lige BiH čak četiri naša kluba su ispala: Borac, Slavija, Rudar Prijedor i Drina, tako da sada imamo samo dva premijerligaša. Prva liga RS, kao i niže lige sve lošije u svakom pogledu, odustajanja klubova, počev od Prve lige RS (Mladost Velika Obarska), pa do najnižih liga sve je više i tako unedogled. Silni sponzori se najavljuju već punu deceniju, kotizacije i ostali “harači” su samo veći, nikako manji, utakmice se igraju samo za službena lica, a najmlađim fudbalerima, djeci, se zabranjuje čak i da igraju i budu registrovani. Nabrajanju, nikad kraja, ali i pored svih ovih devijacijama, ima se i priznanje za najbolje od najgorih.

„Najbolji“ Milorad Lale je predsjednik PFS I. Sarajevo, gdje je glavna perjanica, Slavija, u velikim problemima, nakon ispadanja iz Premijer lige BiH, danas u „opasnoj“ zoni Prve lige RS. U njegovom mandatu predsjednika Takmičarske komisije FSBiH, ispala četiri premijerligaša iz Srpske, svi delegati na ovom rangu  nerado pričaju o raznoraznim tarifama. Treba li napominjati, da je Lale jedini „preživjeli“ od formiranja Premijer lige BiH, u zajedničkom savezu, čak je i Skakić završena priča. Da je bio izbačen iz fudbalskih organa PFS I. Sarajeva, ali dekretom vraćen, da je bio predsjednik FK “Željezničar” iz Istočnog Sarajeva, koji je pod njegovim rukovođenjem egzistirao četiri sezone, pa onda ugašen.

Podsjetimo se još jednog sinonima Romanije koji je gotovo nestao pod palicom Milorada O. Laleta, FK Glasinac Sokolac osnovan 1936. godine, aprila 1993. godine pristupa u FS RS i počinje takmičenje kao član Prve lige RS. U toku takmičarske sezone 1993/94 i 1994/95 Glasinac nastupa u prvoj ligi RS grupa Istok, a od formiranja jedinstvene Prve lige RS stalni je član. Glasinac je od 2002. godine, njenog  formiranja član,  Premijer lige BiH, a u Prvu ligu RS se vraća 2004. godine.

Glasinac je zasnivao uspjehe na vlastitoj Školi fudbala u kojoj su se djeca uzrasta od 8 do 12 godina upoznavala sa osnovnim elementima fudbalske igre prije ulaska u Omladinske selekcije svih uzrasta, a juniorska selekcija FK Glasinac, koja se takmičila u Omladinskoj ligi BiH je na nezvaničnom klupskom prvenstvu Svijeta za mlade ”Gotia kup” u Geteborgu (10. 07. 2004. do 17. 07. 2004.), osvojila treće mjesto u kategoriji Y-19.

FK Glasinac, simbol Sokoca, Romanije, je imao nepresušan izvor talenata, imao je sve neophodno za uspon, ali i Milorada O. Laleta. Glasinac danas ne može niže, i ne samo Glasinac. Analizirajmo motive Milorada O. Laleta koji ne može više jer je davno prevazišao svoje sposobnosti.

Ipak je On, Lale,  član vrhuške, ”ja tebi, ti meni”, naravno prepoznatljivi principi vrhuške Fudbalskog saveza  Republike Srpske, homogene u gubicima interesa, ali ne nikako ličnih, izgubi Fudbalski savez Republike Srpske autentičnost, gubitkom ravnopravnog člana predsjedništva, gubitkom prava na veto, naravno, sve na nivou FS BiH.

Malo smo se na početku prerečunali, pod palicom vječitog prvog takmičara Premijer lige BiH Milorada O. Lale, iz Premijer lige BiH nije ispao jedino Radnik, Krupa je osvajanjem titule u Prvoj ligi Srpske  izborila mjesto u Premijer ligi BiH, iz koje su u prethodnoj sezoni ”svi” osim Radnika ispali. Nisu ispali klubovi, ni Borac, ni Drina, ni Slavija, ni Rudar očekivali pomoć Laleta, Banjca i njima sličnih, ali još manje ono drugo, ganjanje ličnih interesa ”vječitih” pojedinaca.

Nema šta, uzoran sportski radnik i najbolji u 2016. godini. Boljeg među vrhuškom koja međusobno doijeli priznanja i odlikovanja, i nema. Kakvi li su tek ostali? Pitate se, šta nas tek očekuje ? Gorih od nagrađenog nema, a ni naročito boljeg ?!