Ova požutjela fotografija nastala je 1983. godine, kada je Borac muku mučio na drugoligaškom Zapadu. Tribine Gradskog stadiona više prazne nego pune, a u to vrijeme zapažene uloge igrali su Iskra iz Bugojna, Čelik, Gošk, Šibenik, bihaćko Jedinstvo,… dok se Borac batrgao između nesrećnog ispadanja tri godine ranije, i najvećeg uspjeha pet ljeta kasnije.

A tim, za rešpekt, rekli bi dalmatinci. I uistinu je bilo tako. Pogledajte ta imena, na golu Karalić, godinu dana kasnije završiće u Crvenoj Zvezdi, kapiten Neno Lazić, pa borac bez mane i straha Mensur Demirović. Pa dvojica budućih Riječana i jedan partizanovac Vlado Kotur i Borče Sredojević. Igrač oko kojeg će se otimati pola Jugoslavije, Nebojša Oroz, izvanredni Senad Karač, pa golgeterčina Kime Marjanović. Tu je i gradiška haubica Damir Raos, pa Bešović,…imena koja su i tada izazivala strahpoštovanje, ali nekako nije bilo hemije, i nije se dalo, a mogli su puno.

Ostalo je samo sjećanje na dane, eto već sada stare 32 ljeta, da je Borac imao strašnu ekipu, prestrašnu,…

 

Pošaljite fotografiju

 Želite da i dio vaše istorije otrgne se od zaborava. Pošaljite fotografiju, napišite nekoliko riječi ili rečenica, i naćiće te se u kultnoj rubrici našeg portala “da se ne zaboravi”. Sve ono što mislite da vrijedi, a niste imali s kim da podijelite, pošaljite na adresu dopisnici@localhost/pravda. Otrgnite utakmicu od zaborava, novogodišnje slavlje, ili ispraćaj prijatelja u vojsku. Možda želite da vidite svoju požutjelu fotku sa mora, ili planine, a imate i uspomene sa sela kojeg više nema,…Javite se i vratićemo kroz priču i fotografiju bar djelić ljepših vremena,….Vaša pravdabl,……