Tragom informacije da se iz stana u ulici Skendera Kulenovića u Banja Luci deložira Pajić Mileva majka Renata Pajića, poginulog borca VRS, prije mjesec dana na mjestu deložacije u Banja Luci našla se naša ekipa. Saznanja nismo objavili jer je deložacija osnovana. Nakon pokušaja zloupotrebe ove deložacije u dnevno političke svrhe, odlučili smo objaviti istinu o pravnom osnovu deložacije, posebno zbog činjenice da prozvani generalni direktor ŽRS, nebi sebi dopustio, neosnovano deložirati majku poginulog borca jer i sam pripada toj kategoriji, sin je borca VRS poginulog na probijanju ”Koridora” 1992. godine. U trenutku pogibije oca pohađao je Osnovnu školu. Tu nije kraj tragedične ratne sudbine neosnovano prozvanog generalnog direktor ŽRS i njegove majke, kao zarobljeni devetnaetogodišnji pripadnik 31. brigade VRS od septembra 1995. godine sa nepunih 19 godina, šest mjeseci prolazi golgote logora ”Armije BiH”. Senzacionalistička informacija kako generalni direktor ŽRS a. d. Doboj, izbacuje majku poginulog borca iz stana, kako ”autori senzacija” navode, ima drugačiju pozadinu.

Krenimo tragom istine i vodimo se istinom, Dragan Savanović a potom Goran Ilinčić i drugi generalni direktori su, pred Osnovnim sudom u Banja Luci pokrenuli tužbu protiv Pajić Mileve zbog vraćanja stana vlasniku ŽRS. Prvostepenom presudom koju je u žalbenom postupku potvrdio u cjelosti Okružni sud, a u revizionom postupku i Vrhovni sud Republike Srpkse u Banja Luci utvrđeno je da tužena koristi, odnosno da je u posjedu spornog stana bez pravnog osnova.

Naime sudovi su nedvosmisleno utvrdili da je Pajić Milena zaključila brak sa Pajić Petrom sinom Ante i da je u tom braku rođen Pajić Renato, sin Petra i Mileve koji je preminuo 1995. godine od rana zadobijenih kao pripadnik VRS.

Sud je u postupku uitvrdio da je Pajić Petar na osnovu Ugovora sa Željeznicama 1966. godine stekao stanarsko pravo na sporni stan, a da Pajić Mileva nema pravni osnov da nasljedi stan poslije njegove smrti 2000. godine, ne samo zbog činjenice da su se Pajići sudski razveli 1989. godine od kada nisu na istoj adresi već na različitim adresama, već zbog činjenice da je Pajić Mileva 2002. godine otkupila jedan stan površine 40 kvadrata koji joj je još 1983. godine dodijelio današnji Klinički centar Banja Luka u kome je bila zaposlena. Mileva Pajić od prodaje otkupljenog stana u Banja Luci ima obezbjeđen smještaj u Srbiji gdje i živi. Sudovi od Osnovnog do Vrhovnog nisu imali osnova donijeti drugačiju presudu od pravosnažne kojom je Mileva Pajić obavezna predati stan vlasniku. ŽRS nakon izvedenog dokaza da je Mileva Pajić otkupila jedan stan nije imala potrebe izvoditi dokaze o pravnoj sudbini stana supruga iz druge bračne zajednice koji je, navodno otkupila Milena ili kćerka iz te Milevine, druge bračne zajednice.