U tekstu od 15. aprila 2021. godine pisali smo o postupcima neformalne grupe koja je otela i prodala tuđe krave iz tuđe štale. Na nad objave teksta neformalna grupa otimača i nasilnika, služeći se manirima najozloglašenijih mafijaških grupa i narko kartela, u cilju realizacije svojih daljih monstruoznih namjera,  uključuje institucije Grada Banja Luka i Republike Srpske.

Aktivnosti svih aktera smo počeli detaljno pratiti i izvještavati javnost i odgovorne u institucijama Grada Banja Luka i Republike Srpske……..

Priča podsjeća na ”onu u Bugarskoj” iz perioda Leonida Brežnjeva. Tokom posjete Brežnjeva, lidera SSSR a Sofiji rodile su se trojke kojima će visoki državnik i gost kumovati. U razgovoru državnika dvije prijateljske zemlje, vođenom nekoliko mjeseci kasnije, na pitanje kuma Leonida šta rade njegova kumčadi, lider Bugarske Todor Živkov provjeri i reče, Leonid siše, Todor gleda Balgarija plače. Nešto gore poslije smrti Zdravka glave porodice Salamić iz Stričića na Manjači njegova supruga Stefana i maloljetna kćerka Stanija plačući doživljavaju danas. Organizovana ili ne grupa, mainirima mafije, ne samo da ih pljačka, nego Stefani, koja u pohodima mafije na imovinu smeta, prijeti i danas ubistvom. Sve o otimačini imovine i životnoj ugroženosti svojih građana znaju i bez riječi samo posmatraju, odgovorni i institucije Grada Banja Luke i Republike Srpske.

Priču nastavljamo dalje….

Nesretna Stefana se poslije neuspjelog pokušaja smještanja u zdravstvenu ustanovu za mentalno zdravlje, o čemu smo pisali, uz pomoć rodbine, oko ponoći vratila u svoju tridesetak kilometara udaljenu kuću od Banja Luke.

Žena koja je tokom šesnestogodišnjeg braka trpjela nasilje supruga od koga su vidljive posljedice kao i od jednogodišnjeg boravka u Sigurnoj kući u kojoj je nju i maloljetnu kćerku smjestio  Centar za socijalni rad Grada, ovih dana doživljava nešto što joj se čini još težim i gorim. Neformalna grupa nasilnika joj je učinila život u kući i dvorištu paklenim, ima osjećaj kao da  je u najzloglasnijem logoru. Grupa nasilnika ne bira sredstva da, zahvaljujući pasivnosti institucija Grada Banja Luka i Republike Srpske, opljačka neopljačkanu imovinu stečenu teškom mukom u bračnoj zajednici Salamić. Prema sjećanju četrnaestogodišnje kćerke Stanije, ozbiljni problemi u ovoj tročlanoj porodici su počeli, nakon smrti strica koji je, kako je obećao njenom pokojnom ocu Zdravku, testamentom vrijednu imovinu u Kanadi ostavio njoj Staniji. Prema Stanijinom sjećanju, poslije stričeve smrti, iz Kanade je stigao samo automobil. Majka se pred očevim nasiljem sklonila kod bake, a Stanija misli da je otac u takvim okolnostima ovlašćenje u vezi sa naslijeđem datom testamentom, prenio na nekoga iz grupe koja danas otima njenu i majčinu imovinu.

Shvatila je da njena majka nije po povratku u kuću izvršila premetačinu, kako su joj rekli pojedinci iz grupe nego da je to uradio neko od njih tragajući za testamentom i drugim dokazima o vlasništvu nad pokretnom i nepokretnom imovinom koja se vodi na njenom ocu Zdravku i djedu Petru Salamiću. Dijete sebi samo ne može oprostiti zbog zablude u koju su je doveli odrasli dalji rođaci motivisani lošim namjerama i pohlepom za tuđom imovinom.

SLIKA ILUSTRUJE DA JE MAFIJA PRETRTESLA NEPOSREDNO POSLIJE SMRTI I SAHRANE PRETRESLA KUĆU POKOJNOG ZDRAVKA U POTRAZI ZA PASOŠIMA KRAVA RADI PRODAJE I DRUGIH DOKAZA O VLASNIŠTVU….

Slike preturene kuće, (koje je prilikom lišavanja slobode Stefane radi odvođenja u ”ludnicu” u kući vidjela patrola PS Krupa na Vrbasu), potvrđuju da su sumnje djeteta opravdane da je cilj pretresa kuće koju je izvršio pojedinac ili grupa iz nasiliničke mafije, uništenje dokaza o djedovini, koju poslije smrti njenog djeda Petra, djedovih sinova, njenog oca i strica, jedino mogu naslijediti dvojica stričevih sinova, a njene braće, očeva rođena sestra a njena tetka Stanija po kojoj je dobila ime i ona, maloljetna Stanija. Da grupa ima mafijaške manire i namjere,a ne ”dušebrižništvo” nad njom, četrnaestogogidšnja Stanija je shvatila tek poslije neuspjelog pokušaja da majku strpaju u ludnicu. Nasilje zbog imovine nije prestajalo, zastrašivanja majke su nastavljena i danju uključujući i pokušaj fizičke likvidacije, kojom je sa vilama u rukama u vlastitoj štali njenoj majci zaprijetila Ruža Makivić. Likvidaciju ili u najboljem slučaju, nanošenje povreda je spriječio nailazak rodbine. Dok je nesretna Stefanka Salamić čistila štalu i hranila junicu iza leđa joj se sa vilama u rukama pojavila Ruža Makivić prijeteći da će je ubiti vilama ukoliko ne napusti imanje na kome joj je posljednju deceniju i više mjesto boravka. Zvuk automobila kojim su se kućnom broju Salamića približavale Stefanina majka i sestra je prisilio nasilnicu i potencijalnog ubicu na bijeg. Stefanina majka i sestra su vidjele da je Ruža Makivić ”brzinom munje” napustila Stefankino dvorište i otrčala ”niz put” prema svojoj kući kao da je ”đavoli nose”. Uplakana Stefanka je prepričala majci događaj prijetnji nasiljem i ubistvom ukoliko ne napusti kuću u kojoj je živjela od dana vjenčanja sa suprugom 2005. godine.

Drama nesretne žene tih dana se povećava, u dvorištu, štali pa i kući se smjenjuju nepozvani, nepoznati i poznati kupci, junice, kazana za rakiju, traktora, priključaka….. Na Stefankin odgovor da ništa nije na prodaju jer ne namjerava da rasprodaje imovinu, došao je odgovor kupaca da oni imovinu na njenom imanju kupuju od Ruže Makivić od koje će kupiti ponuđeno ako im se svidi….

Opisujemo događaje principom ”skrivene kamere,” a o kojima je pismeno obaviještena i Policijska uprava Banja Luka od koje je nesretćna žena zahtjevala da njenu imovinu fizički obezbjeđuje 24 sata a događaji nakon prijave potvrđuju da je i poslije toga bila životno ugrožena…..   

Prenosimo dijelove iz onoga o čemu je PU Banja Luka pismeno obaviještena. Dana 29. 03. 2021. godine u UKC Banja Luka umro je moj vjenčani suprug Salamić Zdravko sin Petra rođen 22. 05. 1957. godine u Stričićima bb Banja Luka gdje je do smrti i živio počinje obraćanje nadležnim državnim organima u Republici Srpskoj Stefana Salamić. i nastavlja,  Od udaje i dana vjenčanja 26. marta 2005. godine do danas imam stalno mjesto boravka na istoj adresi Stričići bb, i u istoj kući, a što je imao i pokojni suprug. Porodično domaćinstvo moga supruga smo danom vjenčanja činili on, ja i suprugova majka Radojka do njene smrti, te kćerka Stanija rođena 2007. godine, koju smo u zajedničkom braku stekli moj suprug Zdravko i ja. Poslije smrti suprugove majke, a moje svekrve Radojke, život sa suprugom Zdravkom je, zbog njegovog nasilničkog ponašanja koje je bilo posljedica alkoholiziranog stanja je, za mene i kćerku, bio težak a neposredno prije smrti nepodnošljiv. Kada je nasilje supruga postalo opasno po život, kćerka i ja smo bile punu godinu dana od 07. 06. 2019. godine do 07. 06. 2020. godine  pod zaštitom Centra za socijalni rad Grada Banja Luka, smještene u Sigurnu kuću radi zaštite od nasilja koji je nada mnom i kćerkom vršio moj supruga a njen otac. Fizičko nasilje supruga je na meni ostavilo traga tako da sam duže vrijeme provela u kući sa mojom majkom koja me je njegovala u svojoj kući. Strah od ponovnog nasilja supruga je bio toliko veliki da se nisam usudila ostati  u kući ni odmah poslije povratka sa groblja, odnosno sahrane supruga. Kada sam se u pratnji moje rođene sestre i majke Ružičić Zorke vratila i kada smo ušle u kuću dana 14. 04. 2021. godine, zatekle smo ružnu sliku, kuća je bila ispreturana, sve stvari razbacane tako da smo sestra, majka i ja, tek narednih dana posumnjale da je jedno ili više lica koje je izvršilo premetačinu, tragalo za dokazima o vlasništvu nad nepokretnom imovinom koju smo suprug i ja stekli tokom zajedničkog braka, ili on prije zaključenja braka i početka  našeg zajedničkog života, kao što su traktor sa prikolicama i drugim poljoprivrednim priključcima, prodane krave, neprodana krava i svinja, a sve sa ciljem uništenja iste dokumentacije kako bi se osporilo vlasništvo nad nabrojanom pokretnom a vjerovatno i nepokretnom imovinom sa ciljem njene prodaje i prisvajanja novca kao što je neko prisvoio sav novac od prodaje dvije krave za ukupan iznos od 5.000 KM.

Prodane dvije krave poslije smrti supruga kao i krava, (mlada junica) koja je još u štali, smo suprug, ja i naša maloljetna kćerka stekli tokom našeg zajedničkog braka.

Organima Gradske uprave Banja Luka sam podnijela zahtjev za ostavinsku raspravu. Ni suprug ni ja osim zajedničkog djeteta, naše kćerke Stanije rođene 2007. godine nismo imali druge djece tako da sam mišljenja, da osim naše zajedničke kćerke Stanije, bratove rođene sestre Stanije koja živi u Novom Sadu po kojoj smo suprug i ja dali ime Stanija našoj zajedničkoj kćerki, drugi nasljednici mogu biti još djeca od pokojnog suprugova brata koja žive u Novom Sadu. Drugih nasljednika kako pokretne tako i nepokretne imovine iza pokojnih, supruga Zdravka i njegova oca Petra Salamića nema. Naravno da ću se prihvatiti dijela imovine, koju mi Sud u ostavinskoj raspravi dodijeli  u korist moje kćerke Stanije.

U organizaciji meni nepoznatih lica isceniran je dolazak pred moju kuću dana 15. 04. 2021. godine, u kasnim poslijepodnevnim časovima zvaničnika i to: 

  1. Patrole Policijske stanice Krupa na Vrbasu,
  2. Ambulantnog vozila sa medicinskom ekipom  Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Banja Luka i
  3. Dva lica Centra za socijalni rad Grada Banja Luka.

Od mene je zahtjevano da vozilom Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Banja Luka pođem u  Psihijatrijsku ustanovu UKC Banja Luka radi psihijatrijskog pregleda, zbog toga što sam, kako su zaključili ‘’slučaj za psihijatriju’’.

Bila sam zbunjena događanjima oko dotadašnjeg razvlačenja pokretne imovine iz objekata pored kuće, odnosno štale koji su pripadali kući moje porodice, odnosno ‘’nestanka’’ peradi, dviju krava prodanih za 5.000 KM poznatim licima. Shvatila sam namjeru moćnih ljudi da me uz pomoć državnih organa strpaju u ‘’ludnicu’’ dok rasprodaju sve pokretne stvari, junicu koja je još ostala u štali, traktor sa trakotrskim prikolicama i poljoprivrednim priključcima namjenjenim obradi zemljišta. U strahu za svoj život povinovala sam se zahtjevu da uđem u vozilo Hitne pomoći Doma zdravlja Banja luka.  Uvjerila sam se da su službenici Javnih državnih ustanova  postali efikasno oružje u rukama režisera moga smještaja u ‘’ludaru’’ u čiju su me ordinaciju priveli kasno oko 17 časova istog dana 15. 04. 2021. godine. Policajac Policijske stanice Krupa na Vrbasu je oštrim i naredbodavnim glasom  od mene je uporno zahjtevao da ključ od kuće predamo prisutnom radniku Centra za socijalni rad jer su bili uvjereni da je sve spremno za moje višednevno zadržavanje na liječenju u ‘’ludari’’ u koju su me doveli sa ciljem da akteri rasprodaju i uzmu novac od sve preostale imovine i da moja maloljetna  kćerka ostane bez ikakvog nasljedstva od oca i djeda što bi dovelo u pitanje ne samo nejnu egzistenciju i mogućnost daljnjeg obrazovanja već i kvalitetan život pa čak i ugrozilo biološki opstanak.

Nisam sigurna da se to nebi dogodilo da se pred ‘’ludarom’’ preko Vrbasa nije našao novinar. kome je, dežurni specijalista psihijatrije uputila poruku da ona, u vezi sa mojim slučajem, neće davati informacije, i da od njega zahtjeva da napusti krug Psihijatrije na kojoj je, kako je rekla, zabranjeno snimanje objekta a što je on kako sam kasnije čula od majke i sestre uradio tražeći da mu pokažu gdje piše da je snimanje objekta zabranjeno.

Sramni su i skandalozni bili postupci službenika Javnih državnih ustanova što su me, nakon što je utvrđeno da ‘’nisam luda’’ izložili još jednoj sramoti i stresu, kada nisam imala traženih 10 KM za psihijatrijski pregled na koji su me doveli protivno mojoj volji i traženju, a poslije potvrde da ‘’nemam šifru’’ me ostavili 30 kilometara od kuće. Prisutne sestra i majka nisu imale kod sebe traženi iznos od 10 KM pa je majka ovaj iznos kasnije vratila  prisutnom novinaru.

Umjesto da me zaštite i vrate kući iz koje su me na opisan način izveli i dovezli u Banja Luku, policajac Neđo Burgić me je pred prisutnima pomalo oštrim glasom upozorio a što je čuo i prisutni novinar, da je za mene bolje da se u narednim danima ne pojavljujem  u svojoj kući u Stričićima.  Policajac me ovim gestom i zlonamjernim savjetom potpuno razočarao, da se povučem pred ljudima  za koje smatra da su opasni i da će mi svakako oteti imovinu.

Pokretna imovina na imanju na kome dalje živim je privremeno spašena, ali se atak na nju i dalje vrši zbog čega ne osjećam ni sigurnost po vlastiti život i zdravlje.

Dana 16. 02. 2021. godine hranila sam junicu kada je u štalu ušla Ruža Makivić upitala me štaću ja tu, prijeteći mi da će me izbosti vilama. Na sreću u tom trenutku kući se približavao automobile u kome su došle moja majka j sestra koje su vidjele da je  iz dvorišta istrčala i pobjegla niz put Ruža Makivić. Plakala sam a majka me pitala zašto plačem pa sam njoj i sestri isričala istinu.

Zbog lošeg iskustva sa policijom nismo tražili njihovu zaštitu.  

Dana 18. 04. 2021. godine dvojica muškaraca su parkirala  plavi kombi za prevoz stoke i bez obraćanja meni ušla u štalu. Izašla sam iz kuće, pozvala ih i pitala šta rade u mojoj štali a oni su odgovorili da su došli po junicu koju su kupili. Rekla sam da je junica moja i da je ne prodajem, ali su oni bili uporni i nisu htjeli iazći iz štale u koju ih je kako su izjavili uputila Makivić Ruža. Tek kada sam zaprijetila da ću pozvati policiju ukoliko ne napuste štalu i dvorište izašli su, sjeli u kombi i otišli. U namjeri da spriječim prodaju junice, krađu ili ne znam kako da to nazovem, na vrata štale sam postavila katanac i na taj način ih zaključala.

Dana 18. 04. 2021. godine pred kućom u Stričićima u prisustvu moje rođene sestre i sina moje druge rođene sestre, dalji rođak moga supruga Milutin Salamić, je rekao da se mora prodati junica kako bi se obilježilo 40 dana od smrti moga supruga. Na pitanje moje sestre Željke šta je urađeno sa 5.000 KM od prodaje dvije krave, kada se mora prodati junica da bi se obavilo 40 dana Milutin Salamić je u prisustvu  odgovorio da je bilo velikih troškova oko odvođenja pokojnika u Bolnicu što je učinio Salamić kao i troškova oko sahrane.

 Salamić Milutin je prisutnima, mojim sestrama postavio pitanje, ko je napismeno zastupnik Stefanke taj može da razgovara sa mnom, a sa prodajom junice ja nemam ništa za to pitajte  Ružu Makivić koja je prodaje pa na nju zovite policiju a ne na mene.

Riječi Salamić Milutina od 18. 04. 2021. godine su se narednog dana 19. 04. 2021. godine, u vezi sa umješanosti Ruže Makivić u prodaju, ne samo moje junice nego i traktora sa priključcima i kazanom za rakiju.  Bila sam u kući kada se pred kućom zaustavio Golf crvene boje iz koga je sa suvozačeva mjesta izašla Ruža Makivić ušla u dvorište, pošla prema štali ali kada je vidjela da su vrata štale zaključana katancem okrenula se i udaljila iz dvorišta.

Dvadesetak minuta poslije odlaska Ruže u moju kuću su ušli Petar Antonić nadimak Burde  sa   suprugom Draganom iz Stričića zaseok Antonići i rekao mi da je došao da vidi rakijski kotao koji mu prodaje Ruža koja ga je zbog toga i poslala njega sa suprugom kod mene. Rekla sam da rakijski kotao nije Ružin i da ga ne može vidjeti jer nije za prodaju.

Napominjem da je bračni par Antonić bio veoma korektan i dobronamjeran poštovali su moju odluku da ne prodam rakijski  kotao i rekli da su shvatili da sam ja vlasnik i da će kupiti isti od mene ako se i kada odlučim na prodaju te mi ostavili broj svoga mobilnog telefona 066 452 703 da ih o tome obavjestim.

Shvatila sam da Ruža Makivić ima namjeru rasprodati svu moju preostalu imovinu kako bi moja kćerka ostala bez igdje ičega.

Sada nemam samo strah da će moćnici rasprodati sve što imam, junicu iako je pod ključem, traktor sa prikolicama i nabrojanim priključcima, rakijski kotao….

 Kada sam se poslije posljednjih događaja podsjetila na savjet  policajca Burgića, da pred gramzivcima bježim iz vlastite kuće obuzeo me strah za vlastiti život zbog čega tražim ličnu fizičku policijsku zaštitu na koju imam pravo, posebno što su licima spremnim ‘’na sve’’ vjetar u leđa dali državni i drugi službenici Javnih institucija Republike Srpske uključujući navedenog policajca a i Grada Banja Luka.

U slučaju da mi ne bude pružena potrebna zaštita moji srodnici će za štetne posljedice po moje zdravlje , život odnosno nasilnu smrt tužiti Republiku Srpsku.

Mislim da bi me policija trebala obezbjeđivati kako bi spriječila moje ubistvo jer se radi o ljudima spremnim na sve.

Stoji između ostalog u prijavi koju je zaprimila Policijska uprava Banja Luka.

Sve ovo se događa na području Grada Banja Luka i  Republike Srpske, prema zvaničnim evidencijama čiji dio objavlujemo, zajedničko domaćinstvo pored nosioca sada pokojnog Salamić Zdravka, sin Petra, a prema zvaničnom dokuemntu Grada Banja Luka izdanom na Zdravkov zahtjev, su činili njegova supruga Salamić Stefana i malodobna kćerka Salamić Stanija.

Prema evidenciji koju vodi nadležna Veterinarska stanica Stričići, kao vlasništvo Salamić Zdravka sin Petra se vodi 5 grla krupne stoke.

Dokumenat nadležnog organa MUP a Republike Srpske broj 08-04/3-1-222/1-870/11 od 09. 06. 2011. godine je dokaz da je Zdravko Salamić vlasnik traktora marke IMT 539-097 pa nije jasan osnov po kome mafija misli ostvariti pravo na traktor i priključke čija je ukupna upotrebna i tržišna vrijednost višestruko veća od vrijednosti traktora.

Organizovana grupa čije orkestrirane kriminalne aktivnosti na otimačini prepoznatljivi vođa označava kao zasebne pojedince, u mafijaškom maniru i dalje nasrće na sve što je u vlasništvu porodice pokojnog Zdravka Salamića, na redu su pored junice traktor IMT 539 sa kabinom, dvije prikolice i brojne poljoprivredne priključke kao što kosa, prevrtač i kupilica za zgrtanje osušene trave – sjena u redove, brnača, sijačica itd

Manjački mafijaši se ”naroda ne stide niti Boga boje”, što su dokazali prodajom krava iz štale pokojnog Zdravka poslije njegove sahrane dok su novac kako su joj rekli, položili na račun ”nezbrinute maloljetne kćerkice”, što se pokazalo kao netačno. Plemeniti narod je u te namjene dao više od očekivanog. Izjave ”skrbnika” da je novac od prodaje krava položio na račun njihove štićenice, maloljetne Stanije, su lično čuli i pojedinci iz Centra za socijalni rad Grada Banja Luka. Kada su shvaćene namjere grupe mafijaških manira da im je cilj prisvojiti novac, Milutin Salamić je djelimično izmijenio priču, da je novac od jedne prodane krave kod Ruže Makivić a od onaj od druge koji je kod njega, namjenio je za podizanje spomenika pokojnom Zdravku. Milutin i dalje podržava plan da Ruža Makivić proda junicu koju u štali hrani Stefana Salamić, kako bi bio potrošen za pokrivanja troškova obilježavanja 40 dana od smrti pokojnog Zdravka.

Ruža Makivić zaista i dalje prodaje junicu, kazan, traktor sa svim priključcima. Pojedini kupci se poslije prijetnje policijom udaljuju iz štale i dvorišta. kako smo prethodno opisali u štalu je banula Ruža Makivić i dohvatila se vila, sa ciljem kako je rekla, da probode, a mi smo mišljenja da zastraši i otjera nesretnu Stefanu Salamić sa ognjišta kako bi i ona došla do dijela plijena.

Bilo kako bilo gdje mačke (čitaj države) nema miševi, (čitaj pojedinci i grupe mafijaškim manirima), kolo vode.

Sigurno da institucije u Republici Srpskoj mogu zaštiti imovinsku sigurnost svakog građanina ako to iz bilo kojih motiva ne žele i za to imaju opravdanje, zaštita života i zdravlja ljudi, ma čiji državljani oni bili, mora biti iznad interesa bilo kog pojedinca ma koju on moć imao.

Institucije Republike Srpske su dana 21. 04. 2021. godine i zvanično obavještene da su neformalna grupa ili pojedinci, u mafijaškom maniru ugrožavaju ne samoprivatnu  imovinu porodice pokojnog Zdravka Salamića nego i zdravlje i život njegove zakonite supruge Stefanke.

Prema Ustavu svake države život njenih građana je nepovrediv, život Stefane Salamić u Republici Srpskoj je ugrožen. Institucije i (ne)odgovorni pojedinci to dobro znaju ali ne reaguju.

Milutin Salamić ne negira da je akter nemilih scena, prodaje tuđih krava i zadržavanja tuđeg novca od prodaje jedne krave. Novac od druge krave se, prema tvrdnji Milutina Salamića kod Ruže Makivić.

Bilo kako bilo prodane ili ne krave porodice pokojnog Zdravka Salamića su, bez volje i saglasnosti njegove kćerke i supruge, promijenile štalu i vlasnika, mafija je jednu prodala Veri i Neđi Pajić u Stričiće a drugu u Bojanu (op.a. Burgić ?) u Krmine u čijim se štalama krave otete od sirotinje nalaze i danas, a što policiju niti bilo koga u Gradu Banja Luka i Republici Srpskoj ne interesuje……

Milutin Salamić je nakon niza godina provedenih na mjestu građevinskog inspektora u Odjeljenju inspekcije Grada Banja Luka, premješten na drugo mjesto na kome je i dalje zadržao status državnog službenika.

Kodeks ponašanja državnih službenika bi u ovom slučaju trebao i te kako da važi za Salamića jer ugrožava egzistenciju lica koje je pod zaštitom Centra za socijalni rad Grada Banja Luka. Dali je ovaj državni službenik zloupotrebom statusa uticao na odgovorne u Centru za socijalni rad koji je u zakonskoj obavezi da svim sredstvima štiti privatnu i ličnu imovinu maloljetnog lica. Centar za socijalnio rad je bio u najmanju ruku u obavezi, da pismeno obavijesti Gradonačelnika Grada Banja Luka i druge nadležne, o saznanjima i sumnjama koje ima, da je ovaj državni službenik negativan primjer, učesnik, ako ne i organizator, u slučaju ugrožavanja privatne imovine štićenice Centra, maloljetne Stanije Salamić kćerke pokojnog Zdravka bez kiobzira dali ko štiti ovog državnog službenika u Gradskoj upravi i institucijama Republike Srpske.

Ovaj sraman slučaj i predmet ćemo i dalje pratiti i tragati za istinom i pravdom…

Interesantni su podaci i dokazi u čijem smo posjedu da je porodična kuća Milutina Salamića na Manjači, dijelom na zemljištu u vlasništvu porodice pokojnog Salamić Zdravka. Milutin Salamić nije uspio u procesu legalizacije što je među mogućima razlozima ”osvete”….