Sasvim neobična priča – Bauštelac dovikivao djevojci sa skele i osvojio njeno srce.

Neka istraživanja o uspješnosti osvajanja žena pokazala su da su trubljenja iz automobila, kamiona i autobusa najneučinkovitija metoda, a odmah nakon toga zviždanja i dovikivanja s gradilišta. Ali, uvijek se nađe i neka iznimka poput ljubavne priče Marka i Veronike.

Veronika je Zagrepčanka i apsolventica arhitekture iz dobrostojeće zagrebačke porodice koja je jednog junskog  popodneva prije dvije godine prolazila pored jednog gradilišta gdje ju je primjetio Marko, odnosno  njihov današnji vjenčani kum Antiša.

Kaže meni Antiša dok smo lijepili stiropor na zgradu “Vidi ove pičkeštine dolje, pa majku ti jebem uletio bih u nju k’o budala u koaliciju s SDP-om” i pogledam dolje. I bogami, pička čista desetka. Dekolte dubok k’o krečana, a dupe okruglo k’o vinogradarska breskva… Govno bi joj izija k’o sarmu! I morao sam joj nešto doviknuti. Samo mi je došlo: “Ej, mala! Poder’o bih te k’o Karamarko spisak saradnika UDBA-e!” I okrenula se. I umjesto srednjeg prsta, kad su nam se pogledi susreli dočekao me osmijeh. I tu je sve počelo– ispričao nam je Marko, zidar i soboslikar iz Donje Mahale u BiH.

Veronika priznaje da je Marko malo grublji kamen, ali za razliku od mladića kakve je susretala u svojoj društvenoj klasi puno je prirodniji i prizemljeniji.

Da, Marko možda puno psuje, voli odjednom zajednički podrignut i prdnuti za stolom, ne zna koji je glavni grad Čilea, ali kad se hoću poševiti s njim to nije kao s pripadnicima “zlatne mladeži”. Ne mora biti pored brda kokaina, ispred velikog ogledala u kojem će frajer gledati svoje steroidizirane mišiće, a iz čmara će mu viriti moj vibrator, jer je to još jedini način da postigne erekciju koja na moju žalost ili sreću traje oko 17 sekundi. Da, Marko je možda sirov, ali me voli. Ovi frajeri imaju emotivni raspon retardirane dagnje i vole samo svoje njemačke i talijanske coupee s 400 ili više konja – otvoreno je progovorila Veronika o prijašnjim ljubavnim iskustvima.

Veronika je svoju ljubav dugo tajila, no kad ju je Marko zaprosio, odlučila ga je konačno pokazati roditeljima.

Kad sam roditeljima konačno priznala za koga ću se udati, nisu bili previše oduševljeni. Kći sam jedinica uglednog doktora  i pravnice, pa recimo to tako da su očekivali da ću poći za nekog iz svojeg društvenog ešalona. Majka je počela piti Xanaxe sa skupom votkom da bi nastavila normalno funkcionirati kroz život s tom informacijom, a otac je nakon što mu je hitna služba dvaput spašavala život (prvi put zbog srčanog udara, a drugi put zbog prerezanih vena) i višemjesečne terapije u Vrapču naučio da sjedi, šuti i zuri u jednu tačku kad sam u prostoriji s njim i svojim dragim– priča nam Veronika.

Svadba je bila tako odvojena. S jedne strane totalni bosanski dernek sa šargijama i pucanjem iz vatrenog oružja, s druge strane pripadnici visokog društva glavnog grada Hrvatske  koji se i na događanjima na kojima žele biti ponašaju kao da imaju tucet metli naguranih u šupak. I naravno, roditelji mlade, u crnini, blijedi, na teškim sedativima, vođeni ispod ruke od četvero ljudi kao da su upravo sahranili kći, a ne udali je za ljubav njenog života.

Živjeli mladenci!