Dobro svi znaju da nije lako biti golman. Možda bi najbolji odgovor na to dao Duško Radun, legendarni čuvar mreže sa naših prostora, koji evo već posljednju deceniju i po radi lavovski posao u drvarskom Borcu. Igra, brani, vozi, bio je i ekonom, kosačica, predsjednik, davao je golove, ali nekako najbolje se snalazio među stativama.

Ipak, vrijeme polako uzima danak. Na leđima je 48 ljeta, sedam mjeseci i koji dan, a to nije malo pa čak ni za bundesligaški karavan.

Vidjeo je to ovog vikenda u Banjaluci, kada je njegov Borac doživio pravu kataklizmu, poražen je čak sa 9:0 od Spartaka, a da nije bilo Raduna taj rezultat bi bio mnogo crnji….

Uz svu ljubav, želju, volju i entuzijazam, Duško bi trebao da se čuva ovakvih utakmica, jer mogao bi sebi pod “stare dane” staviti pečat gubitnika i luzera ,a to nikada nije bio. Porazmisliti o penziji, jer ima šta pokazati i prenijeti mlađima. Nije zaslužio da mu tri puta mlađi klinci buše mrežu, a tako je bilo ovog vikenda….

Poznvjući, lično, ali i igrački Raduna, teško da će poslušati, ali barem da prihvati kritiku, jer je odista prijateljska….