Kada je 1. jula 2021. godine iz sarajevskog Željezničara još kao maloljetnik došao u redove banjalučkog Borca, Enver Kulašin nije ni slutio da će četiri godine kasnije otići sa Gradskog stadiona kao rekorder po broju utakmica u crveno-plavom dresu na evropskoj sceni (25), ali i rekorder po izlaznom transferu (1.000.000 evra).

Nije ni slutio da će na prvoj utakmici po njegovom odlasku “lešinari” razviti transparent posvećen njemu, ali i uzvikivati njegovo ime.

Njegova odanost dresu koji je nosio, požrtvovanost na terenu, ali i sve ostale odlike koje krase ovog desnokrilnog napadača, koji će 11. septembra napuniti tek 22 godine, nikoga nisu ostavile ravnodušnim, a posebno se izdvajaju dva momenta koja će svaki navijač Borca pamtiti dok je živ.

Kulašin je rekao da su četiri godine provedene u Borcu veoma brzo prošle i da će sigurno obilježiti i njegov fudbalski put, ali i život uopšte.

A za to vrijeme ovaj omaleni fudbaler odigrao je 132 utakmice u prvom timu i još 12 mečeva za U-19 ekipu.

– Iskreno, kada sam dolazio, nisam mogao ni zamisliti da ću toliko dugo ostati u Borcu, a kamoli odigrati toliko utakmica. Došao sam kao mlad igrač željan dokazivanja, sa snovima, ali nisam znao koliko ću često dobijati šansu. Borac mi je dao priliku da rastem, sazrim i postanem čovjek i fudbaler kakav sam danas – naglasio je Kulašin.

Bio je nezamjenjiva karika u osvajanju titule u sezoni 2023/24, ali i u istorijskom plasmanu Borca u osminu finala Lige konferencije u sezoni 2024/25. Uz sve to, postao je ljubimac navijača Borca.

– To su uspomene koje nosim sa sobom zauvijek. Te godine, te utakmice, zajedništvo u svlačionici i podrška s tribina, to se ne zaboravlja. Biti dio ekipe koja je ispisala istoriju kluba i postati prepoznat među navijačima, to mi je jedno od najvećih priznanja u dosadašnjoj karijeri – nastavio je Kulašin.

Na zimskim pripremama u Turskoj ove godine zaradio je povredu nosa i igrao sa zaštitnom maskom u prvim proljećnim okršajima. Tada je “kupio” navijače, a pogotovo onda kada je odlučio da igra u prvoj utakmici šesnaestine finala Lige konferencije protiv Olimpije iako je samo nekoliko časova ranije saznao da mu je preminula majka.

Tada je postao, čini se, još veći ljubimac navijača Borca, a tih dana cijela Republika Srpska, BiH, ali i region bili su uz njega. Sam je istakao da je u sebi preživljavao pravu dramu, nabijenu bolom za gubitkom majke, koja je uz sve to bila prožeta velikim emocijama.

– To su bili najteži trenuci u mom životu. Igrati sa slomljenim nosom je bila sitnica u odnosu na bol koji sam osjećao kad sam čuo za majku. Ali znao sam da bi ona željela da igram. Izašao sam na teren sa suzama u očima, ali srcem željnim borbe. Navijači Borca, ali i ljudi širom BiH i okolnih zemalja pokazali su ogromnu ljudskost i podršku. Shvatio sam u tim trenucima da nisam sam i to me jednostavno nosilo na terenu da izdržim i dam sve od sebe – rekao je Kulašin.

U Borcu i Banjaluci je za četiri godine doživio mnogo lijepih trenutaka i ističe da jednostavno nema za čim da žali.

– Borac i Banjaluku ću zauvijek pamtiti. Jedino za čim bih možda mogao da žalim je poneki gol više, poneki bolji rezultat u nekim važnim utakmicama. Ali kad pogledam unazad, dao sam sve od sebe u svakom momentu izato nemam pravo da za bilo čim žalim – naglasio je ovaj mladić rođen u Travniku.

Bio je omiljen i među saigračima, stručnim štabom koji se tokom četiri godine mijenjao, upravom kluba, ali i svima onima koji su na bilo kakav način bili vezani uz Borac ili uz Gradski stadion. Sa svim saigračima je bio u sjajnim odnosima i nikog ne želi posebno da istakne.

– Svi zajedno živjeli smo kao jedna velika porodica, pogotovo mi koji nismo bili iz Banjaluke. Na terenu smo se razumjeli bez riječi, a van njega dijelili mnogo lijepih trenutaka. Veliki broj tih momenata ostaće mi trajno u sjećanju – istakao je Kulašin.

Prvu zvaničnu utakmicu po odlasku Kulašina Borac je odigrao protiv Rudar Prijedora u prvom kolu novog šampionata, a na sjeveru su navijači istakli transparent posvećen njemu.

– To me duboko dirnulo i ne mogu riječima opisati koliko mi to znači. Da navijači urade takav gest kad nisi više ni na terenu, to znači da su prepoznali sve ono što si dao za klub. Taj transparent ću pamtiti cijeli život i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu, baš kao i najvatrenije pristalice Borca – rekao je Kulašin.

U oproštajnoj poruci upućenoj klubu je naglasio da će se Borac i on vidjeti ponovo.

– Rekao sam to iz srca. Borac je moj klub. Ne znam gdje će me karijera odvesti, ali želim vjerovati da će se naši putevi ponovo ukrstiti. Da li  ću se vratiti kao igrač, trener ili navijač, vrijeme će pokazati, ali je sigurno da ćemo na neki način nekada ponovo biti zajedno – samouvjereno je istakao Kulašin.

Potpisao je ugovor sa Gazijantepom na tri godine uz mogućnost produženja, a po njegovim riječima, impresioniran je prvim utiscima o novom klubu, koji želi da bude u samom vrhu turskog fudbala.

– Utisci su odlični. Klub je profesionalno organizovan, sa odličnim uslovima za rad. Saigrači su me sjajno prihvatili, treneri imaju jasnu viziju i osjećam da mogu ovdje još više rasti kao fudbaler. Motivisan sam da se dokažem i pokažem zašto su me doveli – nastavio je Kulašin.

Očekuje da se izbori za mjesto u startnoj postavi.

– Cilj mi je da budem starter. Radim svaki dan naporno da to zaslužim. Zadovoljilo bi me da budem konstantan, da dam doprinos timu i da se prilagodim brzo na nivo Superlige, koja je veoma zahtjevna. Ako sve to ostvarim, uz dobre rezultate kluba, biću srećan i ispunjen zadovoljstvom – izjavio je Kulašin.

U meču prvog kola nove sezone Superlige Turske 8. avgusta Gazijantep dočekuje aktuelnog šampiona Galatasaraj, koji je u posljednje tri sezone bez premca.

– Atmosfera je već sada takmičarska, puna iščekivanja. Galatasaraj je veliki klub, ali mi ćemo u ovaj susret ući hrabro i bez bilo kakvog straha. Želimo pokazati da nismo slučajno u eliti i da imamo šta ponuditi i pokazati na terenu. Klupske ambicije su jasne. To je da budemo što stabilniji u Superligi, ali i da pomrsimo račune favoritima kad god budemo u situaciji – dodao je na kraju razgovora za “Glas Srpske” Enver Kulašin.