Piše: Miro Bjelić
Banjaluka je, ne tako davno, u odnosu na broj stanovnika bila, odmah iz Splita, najsportskiji grad u bivšoj Jugoslaviji
E, sad, pitam ja Vas, ko danas vodi banjalučki sport? Moj odgovor na to pitanje je da danas sport u Banjaluci vode osobe željne lične afirmacije i koje su tu isključivo radi svojih interesa. I, naravno, gubitnik je grad Banjaluka!
Koga je briga za klub, ruši Milu!
Pogledajte samo fudbal gdje je nekoliko banjalučkih klubova ispalo u niže rangove takmičenja.
Prije godinu dana FK Borac je izbačen iz Premijer lige BiH u Prvu ligu Republike Srpske zbog nepoštovanja pravila koja su propisali FIFA i UEFA, to jest, neplaćanja stvorenih obaveza. Pitam se zašto Borac nije na vrijeme uplatio te dugove, u propisanom roku, već je to uradio nekoliko dana kasnije? Naravno da su zbog toga uslijedile sankcije u vidu izbacivanja u niži rang! Meni nije jasno zašto se, ako je već plaćeno sa tih par dana zakašnjenja, sve to nije moglo uraditi u propisanom roku? Izbjegli bi na Gradskom stadionu sramotu, a možda ovog ljeta i igrali u nekom evropskom takmičenju!
Ko je za to kriv i da li je neko odgovarao? Nije niko!
Ovog proljeća su iz svojih liga ispali Krupa, BSK, Naprijed… i niko da se zapita šta se to dešava?!
A razlog je i više nego očigledan, više su vremena proveli razmišljajući kako da skinu predsjednika Fudbalskog saveza Republike Srpske, Milu Kovačevića! Koga briga za klub, bitno je skinuti Milu!
Seoska zabava
Nisam ja zaboravio ni rukomet, a i tu imam jedno pitanje. Koja je razlika između Borca sa budžetom od 800.000 KM i Izviđača iz Ljubuškog koji ima duplo manji budžet, 400.000 KM?
Razlika između te dvije cifre je zaista ogromna ali… Izviđač je sa ovim budžetom prvak BiH i automatski učesnik Regionalne SEHA lige, a i sve mlađe selekcije Izviđača su prvaci BiH.
Sa druge strane, Borac je osvojio Kup BiH, a tek poneka mlađa selekcija je učestvovala na završnim turnirima za prvenstvo BiH!
Na posljednjem kadetskom prvenstvu održanom u Brčkom Borac nije učestvovao jer je trener te selekcije rekao kako je u Brčkom “seoska zabava”!
Ovim postavljam javno pitanje čelnicima kluba “Ko vodi politiku u RK Borac, trener ili uprava?” U ovom slučaju je to, izgleda, trener jer Upravno odbor uopšte ne postoji! Volio bih da me neko javno prozove i odgovori na ovo pitanje pa da otvorimo front o stanju u Borcu!
Marinko je odbačen kao otirač za cipele!
Pitanje za Upravni odbor kluba, a može i za Vladimira Brankovića i Sašu Kondića…
Nedavno su njih dvojica u prostorijama kluba ugostili gradonačelnika Banjaluke, Igora Radojčića. Na tom prijemu nije bilo nikoga iz Upravnog odbora, čak ni Marinka Umičevića koji je taj dan bio u Banjaluci! Pitao sam ga zašto nije bio na tom prijemu, a on mi je odgovorio “da popušim”!
Moj Marinko, zar ti nije jasno da su te iz Borca odbacili kao otirač za brisanje poda! Kad već nisi doveo policiju kako si htjeo i planirao, sada te tjeraju iz Borca!
I to je istina!
Predsjedniku Saši Kondiću i njegovom ortaku iz UO Borca treba gradonačelnik iz privatnih razloga jer pravi zgradu na zemljištu “Incel-Ada”, a slično je i sa Vladimirom Brankovićem. Wih dvojicu Borac uopšte ne interesuje!
Dovedite policiju u klub i ja ću se javno izviniti za sve što sam rekao!
U ona dobra stara vremena i inspekcija i tadašnji SUP su svake godine dolazili u Borac, reagujući na svaku anonimnu prijavu. I, šta su našli – ništa izuzev neplaćenih poreza na ulaznice i “Crveni krst”.
kad baš hoćete.
Pa ko Vam već više decenija unazad brani ne da pitate, već da istjerate na čistac ko vodi taj RK i kako ga vodi. Gdje su pare, koje nesposobno i nadasve nesposobno, ali baš nesposobno rukovodstvo dobronamjerno, baš kao na ulici dramči od kurta i murta?
RK Borac, generalno, sport Grada Banja Luka, služi kao vreća za isisavanje novca, pojedinačnu promociju, lično hvalisanje i lični interes, da bi od sponzora, Grada, Republičkih vlasti i naravno roditelja (koji kukavički, fol radi budućnosti vlastite djece prihavataju igranku nametnutu od parazita) isisavali novac i uzimali paru od kajmaka, čak ne ni kajmak, nesposobni za to.
Kako se organizam liječi od parazita Miro?
Prateći tekstove u kojima Miro Bijelić ukazuje na stanje i uzroke stanja u rukometnom sportu u Banja Luci i Republici Srpskoj nisam sumnjao da se radi o poznavaocu prilika koji navodi i ukazuje na uzroke takvog stanja i koji ih kadrrovi produbljuju. Pojavio se kod mene crv sumnje u Bijelićevu dobu namjeu i objektivnost poslije pethodnog Bijelićevog teksta u kome se pohvalno izrazio o kadrovskom potezu Marinka Umićevića sa Rodoljubom Petkovićem i njegovim odvođenjem u Saajevo na mjesto savjetnika predsjednika RS BiH Marinka Umičevića. Našla kpa zakrpu rekli bi mudri ljudi. Petković je angažovan u rukometnom sportu koji je banjalučkom i fudbalu Republike Srpske nanio štetu i zlo od koje će se teško bilo kada oporaviti. Miro jeste situiran, ali upravo situirani imaju ono što ih čini pohlepnim, ”gladne oči”. Bijelić po svemu sudeći zavidi ovima koje kritikuje jer takvima uvijek treba, gladne su im oči. Nemoguće je nahraniti oči. Razotkrio se Bijelić u ovom i prethodnom tekstu pomenom imena Petkovića i kovačevića u afirmativnom smislu, prelazeći na fudbalske puteve odmah je ušao i krenuo ulicom zabranjenog suprotnog smjera od dozvoljenog. Toljaga, Dudi i brojni drugi koji su zahvaljujući komentarima na stranicama ovog portala, postali priznati i cijenjeni kao dobri poznavaoci stanja, prilika i uzroka takvog stanja u fudbalu, bi bili neuporedivo kritičniji prema dijelu teksta u kome Miro piše o grobarima srpskog fudbala na čelu sa predvodnikom Milom Kovačevićem, i njegovim vjernim slugama koji su zajedno sa istim tim ”Bijelićevim idolima Milom i Petkom”, odgovorni za ono do čega je došlo u Naprijedu, BSK u, za ono što se događalo u Borcu, Krupi i što se i danas događa brojnim klubovima u Republici Srpskoj….
Miri bi poručio, ne ulazi u Moravu ako ne znaš da plivaš, možda on i nezna da nezna da pliva, ko zna. Da si se držao Miro rukometa, lično bi mislio kao brojni nedovoljno upućeni ili nezainteresovani za današnje rukometne prilike u Banja Luci, da si sve do sada bio objektivni poznavalac stanja u rukometu. Trebao bi znati ako već prelaziš na puteve fudbala da su Naprijed i BSK u stanje u kome su sada doveli njihvoi polupismeni vlasnici Čedo i Novak koji već deceniju čine zakonodavnu i izvršnu vlast jer oni su u Naprijedu i BSK u već niz godina Skupština, Upravni odbor, oni su jedini ili gotovo jedini ako su u tehničkom prostoru tokom utakmica kada ima neko u tehničkom prosotru ovih klubova. Naprijedu i BSK u su godinama blokirani računi i posluju preko privatnih ličnih računa pojedinaca. Pronađen je način da se na privatne račune ovih klubova polažu i namjenska sredtsva izz budžeta Grada Banja Luka. Upravo Bijelićevi idoli iz prethodna dva teksta o rukometu Rodoljub Petković i Miloe Kovačević su instalirali dvojac iz Naprijeda i BSK a u vrh BH fudbala. Miri Bijeliću je poznato da je Novak dužio penjalice do rata, penjao se upsješno se po banderama, poznato je da ni Čedo nije završio puno veće škole od trogodišnjih banderašovih za penjalice. Morao bi znati Miro da je Čedo tek nedavno donio diplomu nekog od fakulteta, sa kojom je došao do mjesta izvršnog direktora u banjalučkom Vodovodu. Novak je još sa zanatom sa kojim može samo na bandere sa penjalicama. Oba njih i Novak i Čedo su, zahvaljujući Petkoviću i Kovačeviću došli na pozicije i godinama su bili, Čedo delegat na Premijer ligi BiH a Novak Komesar bezbjednosti na istoj toj Premijer ligi BiH. Ništa čudno Petković je tek 2005. godine donio diplomu iz Brčkog i Sremske Kamenice da ima nekakav fakultetčić a sve do tada bio je generalni sekretar sa diplomo srednje koju nije mogao steći u Banja Luci pa se školovao i u Glamoču. Pametnom dovoljno. Krupa možda nebi ni ispala iz Premijer lige da Novaka i Čedu nije doveo baš u Krupu njihov istomišljenik. Krupa je doprinijela finansijskoj konsolidaciji Naprijeda i BSK a, uložila dosta novca, a u Krupi je neistomišljenike Draška Ilića koji je alfa i omega Krupe, okupio upravo takav kakvi su bili Čedo i Novak, koji su prije privlačenja Krupi, javno prozivali, kritikovali, prozivali i pozivali Draška Ilića da ode sa mjesta na kojima je bio u fudbalskoj organizaciji, mjesta predsjednika PFS Banja Luka pod prijetnjom da će otići silom ako ne ode milom. Tu prijetnju je javno na stranicama medija izrekao Novak Damjanović. Čedo Ševarika je na Skupštini PFS Banja Luka vrijeđao i fizički pokuašo da se obračuna sa predsjednikom Skupštine PFS Banja Luka Draškom Ilićem. Kada nisu uspjeli srušiti Draška Ilića ušli su u Krupu poput trojanskog konja. Nisu Novak i Čedo jedini trojanci koji su instalirani čak i u Krupu, nakon što su iskazali javno netrpeljivost prema alfi i omegi Krupe Drašku Iliću. To je gola istina koji iole dorbi poznavaoci fudbalskih prilika u Banja Luci znaju. To je bio projekat a svima je poznato da su Novak Damjanović i Čedo Ševarika kao projekat tandema Kovačević-Petković sa ili bez ”3 srednnje” dogurali do Premijer lige, pored brojnih sportskih radnika iz Banja Luke sa četvorogodišnjim srednjim ili fakultetima. Bubaš Miro Bijeliću kao Maksim po diviziji kada je u pitanju fudbal, sjedi čista nula, i za jedinicu se mora nešto znati. Od sada ću tvoje tekstove o rukometu uzimati sa rezervom ako bude budala koje će ih objavljivati. Ne razumijem nečije ludilo da finansira portal sa afirmativnim tekstovima o grobarima fudbala i sporta uopšte kao dva posljednja objavljena teksta u kojima Bijelić pokušava rehabilitovati najveći dvojac iz vrha fudbalskih dželata. Puštate toliko afirmativan tekst o bolesnicima što je možda i posljedica senilnosti starca Bijelića, a ne vjerujem da vam je bilo ko od ovih grobara uključujući i tekstopisca Bijelića, u stanju platiti dijelić troškova koji ne mogu biti ispod 300 KM mjesečno da bi portal ialazio. Izlaženje ovog portala, siguran sam neuporedivo više košta. Nije mi jasno ko je tu lud, ali ovi koje rehabilitujete ili afirmišete sigurno nisu. Dozovite se pameti.
Kondic Rukometni klub,Vico Fudbalski klub..Pametnim ljudima dosta…