Draško Knežević od ljetos je prvotimac Zrinjskog. 23-ogodišnji plejmejker promjenio je nekoliko klubova do sada, počeo je u banjalučkom Alfomu (do 2011), potom slijede dvije godine u Mladosti iz Mrkonjić Grada, pa dve sezone u dresu Igokee, povratak u Mrkonjić Grad, i na kraju Mostar.
– Kao klinac sam trenirao fudbal i to je bila moja prva ljubav. Međutim imao sam problema sa koljenom i na preporuku doktora morao sam odustati. Nakon nekoliko godina kada sam sazreo, otac me je pitao da li bi probao da treniram košarku, iz radoznalosti sam otišao na trening i od tog trenutka se zaljubio u sport pod obručem – započinje za naš portal priču Draško, napominjući da je uvijek podršku imao u roditeljima, a evo sada i u vjerenici Sofiji.
Bez predrasuda priča o Mostaru, kao sredini u kojoj se može sasvim normalno živjeti.
– Dobro sam se snašao. Ljudi su me odlično prihvatili, a to je najvažnije. Igramo dobro, ali bez nekog velikog opterećenja. Idemo iz utakmice u utakmicu. Priželjkujemo i vjerujemo da imamo snage da dođemo do cilja, a to je Lige 6.
Igrao si i za Igokeu dvije sezone?
– Uh, to želim što prije da zaboravim! Mislim da nisam dobio pravu šansu u tom klubu. Svaka čast svima u Laktašima i neka im je srećno, ali što dalje od mene…. Jedna od najboljih mojih utakmica bila je protiv Hapoela Jerusalima u Evro kupu kada sam prvi i poslednji put dobio pravu šansu u Igokei. Najbolja zato što je bila protiv najboljeg protivnika. Tu sam ubacio 11 poena i igrao na visokom nivou, ali to je bila jedina prilika za dvije godine. Premalo,..
Iako imaš 23 godine, dugo si u košarci. Kako vidiš kvalitet juče, danas?
– Regionalna ABA liga je dobra. Od svih mojih seniorskih sezona što sam igrao BiH ligu, Ove sezone je najkvalitetnija liga. Smanjen je broj klubova, a samim tim se i kvalitet povećao.
Pratiš li dešavanju u košarkaškoj Banjaluci?
– Pratim Borac. I koliko vidim na dobrom su putu da se vrate tamo gdje pripadaju, a to je sami vrh bh košarke. Trener Božić i momci rade sjajan posao.
Alfom?
– Želio bih samo da se zahvalim svima iz mog matiČnog kluba šampion Alfom gdje sam naučio veliki dio svega što sada znam. Iskoristio bih priliku i pozdravio direktora kluba Sašu Krejića. Posebno moram da naglasim da sam veliko iskustvo stekao igrajući basket u “Đinar areni” u banjalučkom naselju “Borik”, ma koliko god to nekome smiješno zvučalo. Arena danas propada. Sramota! Nevjerovatno da grad poput Banjaluke ne može je renovirati.
U mlađim selekcijama bio si i reprezentativac BiH ?
– Igrao sam za kadetsku reprezentaciju BiH. Prošao u prvih 12 i trebali smo ići na Evropsko prvenstvo u Portugal, ali savez nije imao para. Nažalost, to je naša stvarnost i onda se pitamo gdje nam nestanu talenti.
Imaš li idola?
– Iskreno nemam. Ali Sale Đorđević je jedan od omiljenih igrača. Možeš li igrati na poziciji pleja, a da se nediviš takvom igraču. Danas sve to sjajno prenosi i na selektorskom planu u Srbiji.
Da li je došlo vrijeme da se okušaš negdje van granica BiH ?
– Volio bih da probam u nekoj malo jačoj ligi, zašto da ne? Ali polako, vidjećemo sve, najvažnije da sada igram dobro.
Ove sise iz laktasa su se ogresile i zato ce se ugasiti brzo, a Drasko je najbolji covek i plej sa kojim sam igrao i to ce vreme pokazati!
Draja, smanji pljuvanje Igokee, ne treba ti to, jednog dana ces mozda opet mkrati tamo.
Najpozitivnija osoba koju poznajem. Puno srece Draja,gledacemo te i u Euroligi.