Da ljubav ne poznaje granice, vjeru, najbolje se možda vidi iz primjera “Princa sa Neretve”!

Ovo je priča o Begi Biberović i Dušanu Bajeviću. Begini roditelji su bili protiv, ali Bega je istrajno voljela Dušana i tako je ljubav pobijedila!

Kad su se u Mostaru prije mnogo godina zavoljeli prelijepa Muslimanka Bega Biberović i Srbin Dušan Bajević, svi su ih gledali sa divljenjem, osim Beginih roditelja.

Bajević to objašnjava: „Begini su bili stara muslimanska porodica, i imali su potrebu da se ne miješaju sa ostalim vjerama. Ali na kraju se sve drugačije završilo. Naša ljubav je ipak sve pobijedila“. I time se opis romanse završava u intervjuu za “Politiku” 2006. godine.

Uznemirena i uplašena, na vratima se pojavljuje i Bega. Odvažila se i povikala: „Mi smo se vjenčali, mi se volimo! Duško me nije prisilio da pođem za njega, ja sam to htjela. Ostavite nas na miru!”

Iako je tu noć Dušan bio u Mariboru, te nije mogao spriječiti bilo kakva dešavanja, otmičari su izabrali baš tu noć. Ipak nakon kratkog dogovaranja, otmičari su se povukli…

Kako su se Dušan i Bega sreli?

U maju 1966. godine Dušan Bajević je sa nekoliko drugova šetao Mostarom između „Rondoa i Bristola“. U jednom trenutku, njegove zelene oči susreću se sa crnim očima jedne djevojke. Jednom, pet puta, deset. Sutradan se to ponovilo kao i narednih dana, ali govor njihovih očiju je svakog dana bivao sve rječitiji.

Nakon raspitivanja, saznao je da se zove Bega Biberović, ali nije imao hrabrosti da joj priđe. Hrabrost je skupio tek nakon odlaska iz Mostara. Otputovao je na turnir UEFA u Istanbul gdje je odlučio da joj napiše pismo sa Bosfora.

Na povratku iz Turske kod hotela “Neretva” u Mostaru, ulazi u gradski autobus gdje, vidi slučajnosti, ugleda Begu. Tu noć su prvi put razgovarali i zakazali prvi sastanak.

Od tada su svaku noć provodili zajedno. Šetajući obalom Neretve, odlazili su u bioskop, na igranke… Nije ih spriječilo ni to što su joj roditelji zabranili da viđa sa njim.

Sreća ipak nije dugo trajala

Nakon mjesci i godina sreće, jedne večeri Bega je na sastanak došla slomljena. „Moji hoće da me silom udaju za drugoga. Ja volim samo tebe i nikoga više. Neću da se vraćam kući, neću kući“!

Tada donose odluku da se više neće razdvajati. Uputili su se Duškovoj kući, da i protiv volje Beginih roditelja ostanu zajedno. Poslije tri nedjelje su se vjenčali.

„Na svaku utakmicu izvan Mostara odlazio sam sa strahom da je na povratku neću zateći u kući“, kazao je Duško.

Dugo se Begini roditelji nisu mirlili sa činjenicom da je njihova jedina kćerka ukradena, dugo nisu htjeli da čuju ni za kćerku ni za zeta. Ipak, poslije pokušaja otmice stvari su se promijenile. Najprije je popustila majka a zatim i otac. Ljubav je pobijedila, strasna mladelačka, ali i roditeljska.

PORUKA MOSTARCIMA

Prilikom boravka u rodnom gradu i brojnih susreta, razgovora i viđenja s dragim ljudima, prijateljima, komšijama i znancima, Duško i Bega Bajević su uputili poruku svojim ”rođenim” – koja glasi:

  • da sačuvaju jedinstveni, cjeloviti Mostar kao i multietnički i dobrosusjedski duh grada na Neretvi koji je od davnina bio sinonim zajedničkog življenja i ispomaganja;
  • da njeguju kulturne i civilizacijske tekovine sva tri naroda koji žive na ovim prostorima;
  • da mlade generacije ne opterećuju prošlošću, da ih vaspitavaju da vole svoj grad, svoju zemlju, ali i čitav miroljubivi svijet, te da se bore protiv svake vrste mržnje i podjela, nasilja i razaranja;
  • da bodre Velež koji je prva i posljednja ljubav svih pravih, istinskih Mostaraca i Hercegovaca, da ovaj tim, koji je pronio slavu i ime Mostara širom zemlje i svijeta vrate na stadion pod Bijelim brijegom – ako ne voljom domaćih političara, onda uz podršku međunarodnih foruma i organizacija, te da pomognu našim ”rođenim” da prebrode sadašnju krizu.

Duško i Bega Bajević