Antoni Bandić je platio ceh svih zala u fudbalu Bosne i Hercegovine!!!

Dosuđen kazneni udarac u finišu meča za Zrinjski koštao ga je karijere. Pričati o tome da će taj mladić iz Gruda vratiti se, u najmanju ruku je nepošteno prema tome momku. Njegova pištaljka je zaleđena kao i ona od Nove Panića. A, zar je moralo tako….

Kada jauču sarajevski “vječiti”, bilo oni “bordo”, ili “plave” boje, onda se sve mjeri drakonski, kao i sve ostalo u Bosni i Hercegovini. Zato valjda ni 22 godine od prestanka rata “zmajevi” ne mogu dalje od autoputa Sarajevo – Zenica, i tako ukrug. Nisu dobrodošli ni u Banjaluci, niti u Mostaru, o manjim sredinama BiH ne treba ni trošiti riječi.

Ovog puta s “Grbavice” odapinjano je u svim smjerovima. Čak ni u zvaničnim saopštenjima nisu mogli poštediti neke, poput Vlade Jagodića, ironično ga prozivajući da će on biti krivac ako pehar ne završi u “dolini Ćupova”. U cijeloj toj harangi, koju su i mediji federalni (čitaj sarajevski) podržali, upecao se i FSBiH, pa je odjednom počela se trenirati strogoća, u ovom slučaju na klubovima sa hrvatskim predznakom. Ako himna BiH nema riječi, kulturno je ustati i odslušati je. Međutim, kada u Širokom navijači za vrijeme intoniranja himne pjevaju “Mi Hrvati…”, to je onda skandal. Kada u Sarajevu na tu istu “nijemu” himnu domaći simpatizeri pjevaju “jedna i jedina…”, onda je to patriotizam. Jeste ako gledamo iz sarajevskog ugla, ali valjda su trebali naučiti da je Bosna i srpska, i hrvatska, i bošnjačka. Da je finale igrao Borac, navijači bi pjevali “Marš na Drinu”, i opet bi u slučaju Sarajeva srbi bili vandali, još ako kojim slučajem drznu se i pobjede, onda je gnjev jači, a pera oštrija.

Zaboraviše kolege kako je taj isti Željezničar izbacio Borac u niži rang takmičenja. Pustiše Žepče da u 30. kolu dođe do prve pobjede u gostima. Tad im je Žepče valjalo. Kasnije izbaciše i Slobodu, a krojili su još mnoge sudbine, a uvijek su se oslanjali preko svojih veza i vezica na FSBiH, i “oštra pera” sarajevska, koja su uvijek bila gladna i žedna krvi, još najbolje ako su u pitanju srpska i hrvatska….

Kada na toj istoj “Grbavici” rašire transparent “imamo 200.000 razloga da vas mrzimo”, to je patriotizam, iako iz tog i takvog Sarajeva stigoše vijesti da je “hvala Bogu”, samo 100.000 razloga, i to zajedničkih da se mrzimo. I to je patriotizam….

Ovim tekstom ne želimo sa jednih svaliti krivicu na druge, ili treće, jer “bosanski fudbalski” lonac odavno se krčka. Gladnih usta je puno, a repete više nema, a oni navikli da i po dva putu idu na kazan….

Uvijek ćemo osuditi “Nož, žica, Srebrenica”, ratne zastave bilo koje vojske, Tompsonovu glazbu prije početka utakmice, ali bio bi red i da Sarajevo jednom shvati da se fudbal ne igra samo zbog njih. Da i drugi imaju pravo da se raduju pobjedama, i da mehanizme koje imaju na raspolaganju stave u službu sporta, a ne politike i daljnjih sukoba, jer na kraju ostaće sami u svojoj muci i bijedi.

I baš zato Kup iz Širokog Brijega, a vjerovatno i titula iz Mostara slaviće se u Zapadnoj Hercegovini, a biće drago ostatku Bosne i Hercegovine. Sarajevo je i onako izvan toga, država u državi, jer da imaju “muda” zbog onakvog saopštenja koje je napisao FK Željezničar, trebali bi biti kažnjeni barem kao Široki. Sedam utakmica bez publike, pa onda prozivajte do mile volje, jer poslije sedam čekalo bi vas još sedam…..