Hiljadu metara nedavno pronađene filmske trake otkrivaju nevjerovatan život Tita i Jovanke kakvog do sada nismo znali.

Jovanka Broz je u bijesu dohvatila telefon i razbila ga o zemlju, uz bjesan uzvik:

– Što nas ovi gadovi prisluškuju!?”

Rječju “gadovi” opisivala je ljude Aleksandra Rankovića, Titove desne ruke. Kako vidimo iz “Titove sobe tajni” – dokumentarnog serijala nastalog iz Aladinove pećine s blagom, bunkera Filmskih novosti u kojima su nekoliko decenija filmski materijali s dvora Brozovih skupljali prašinu – Jovanka Broz je, prema izjavi Milana Žeželja, Titu stalno punila uši tezama kako će ga “Srbi ubiti!”

– Nijedan njihov vladar nije dočekao smrt u krevetu – vikala je, a Žeželj prenosio Slavki Ranković, supruzi Aleksandra Rankovića.

Tu dolazimo do njenog ličnog motiva za tu opsesiju.

– Ne želim da završim kao Draga Mašin – vikala je Jovanka.

Ubistvo Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin izazvalo je oštre osude u Evropi, ali i strah Jovanke Broz decenijama kasnije.

Jovanka je, kako vidimo iz materijala, bila pupčanom vrpcom vezana za Ivana Stevu Krajačića, hrvatskog ministra policije i glavnog ruskog obaveštajca na Balkanu.

U “Titovoj sobi tajni” čujemo svJedoke koji opisuju kako je Jovanka, sa Stevom Krajačićem, planirala ugradnju uređaja za prisluškivanje sopstvene prostorije, što je trebalo da posluži kao izgovor – i poslužilo je – da se riješe Rankovića.

Rankovićev pad počeo je kad je odbio Titovu naredbu da formira partijsku komisiju koja je trebalo da ispita “drsko i bezobrazno držanje Lazara Koliševskog, šefa makedonskih komunista”.

Ranković je tu naredbu odbio da izvrši i time se zamjerio Jovanki, koja je u velikoj mjeri doprinijela njegovom padu, mada to nije bio jedini razlog smjene.

Ranković je, naime, kotirao kao drugo ime za tajnopolicijsku represiju – a koliko je Udba bila moćna, dovoljno govori to da tu službu i danas, godinama nakon raspada Jugoslavije, i decenijama nakon ukidanja kao političke tajne policije, mnogi građani doživljavaju glavnim kreatorom političkih zbivanja u Jugoslaviji.  Ili jednim od glavnih. Te Jovankine intrige nisu bile tek dvorske spletke bez političke težine. Premda nije imala formalnu političku poziciju, bila je važan politički faktor. Nakon smjene Rankovića ustavnopravni i politički karakter Jugoslavije dramatično se izmijenio. Republike su ojačale državnost, policije su postale republičke ustanove, a represivni aparat preuzeli su ljudi skloni federalizmu.  Jovanka Broz bila je, možda i neželjena, ali važna, uticajna i bogata “kuma” ovdašnjih državnosti… Iz materijala Filmskih novosti nastala je serija od 28 epizoda u trajanju od 53 minuta.

– Ekipe Filmskih novosti snimale su Tita po nekoliko sati dnevno, a za filmski žurnal se koristio samo manji dio. S ove vremenske distance, snimci koji nisu prikazani, ili koji čak nisu nikad ni montirani, zanimljiviji su od onih koji su ranije prikazivani, a uz relevantne komentatore i sugovornike, svjedočanstvo koje nas približava istini – rekao je Vladimir Tomčić, direktor Filmskih novosti.

U obilju materijala koji je nastajao od 1945. do 1980. ima i bisera poput onog u kom Tito vozi luksuzni automobil maksimalnom brzinom kroz šumu na Brionima.

– Titove bolesti su bile tabu teme i od javnosti je skrivano da je on do 1960. bio pet puta operisan. U medijima se o tome nije govorilo, a mi imamo snimke iz bolnice, post operativni period… Takođe, Tito i vojska do sada nisu obrađena tema – rekao je Tomčić.

Materijali o Titu i vojsci su više nego zanimljivi. Autor te epizode, Miroslav Lazanski napravio je epizodu kao da je Josip Broz i dalje živ.  Slikajući se na tenkovima i drugim oružjima i oruđima Titove vojske, Lazanski je otkrio zapanjujući podatak. Novinar “Politike” navodi kako je Josip Broz Tito nakon izbijanja druge tršćanske krize 1974. godine – riječ je o krizi u određivanju granice s Italijom – digao dvije divizije vojske koje je poslao na granicu s Italijom, a sam obuo čizme i otišao na izdvojeno zapovjedno mjesto u Sloveniju, u Vinicu.

Godinu kasnije Italijani su potpisali Osimske sporazume, kojima pristaju na granicu s tadašnjom Jugoslavijom. Tito je tada imao 84 godine, a Italija je bila članica NaATO-a, no on se očigledno nije dao impresionirati.

Koča Popović, njegov slavni general – koji je do smrti vozio “spaček” – jednom je rekao da je Broz bio “kondotjer”, profesionalni ratnik uvijek spreman na izazov…

U Sobi tajni čujemo i Hruščovljevu izjavu, prema kojoj je Tito bio poslednji socijalistički car, čiji je način života bio više nego raskošan. Jovanka je, vidimo u seriji, ispod rezidencije u Užičkoj ulici na Dedinju, svojevoljno sagradila podzemno sklonište površine preko 300 kvadratnih metara. Na upozorenja arhitekata, da će to ugroziti statiku objekta, nije se ni osvrnula. Dok su joj u vili radili kupatilo, svakoga dana nekoliko je puta pozivala s Briona, kako bi provjerila tok radova. Kad se vratila, napravila je inspekciju.

Nije bila zadovoljna kupatilom, pa je naredila rušenje zidova. Kad su zidovi srušeni, pomjerila ih je nekoliko centimetara… S vilom u Bugojnu bio je veći problem.

Vila u Bugojnu – Titovom omiljenom lovištu – građena je dva puta: jednom na prevelikoj nadmorskoj visini, pa je srušena, a drugi put onako kako je i trebalo na 650 metara iznad mora.

Tito je volio Bugojno, a Bugojanci su voljeli Tita – konačno, nakon što je on počeo da posjećuje taj grad, Bugojno je napredovalo i postalo četvrti po standardu grad u tadašnjoj državi. Predsjednik opštine proslavio se ulizivačkom izjavom Titu – “Druže Tito, dok je Bugojanaca, biće i međeda”…

Josip Broz Tito je, saznajemo iz jedne epizode, pokušao i gajenje krokodila, ali je više volio pudlice. Pudlice su se zvale Bubica, Bili, Džimi i Linda.

Zanimljivo je da su sve nosile zapadnjačka, američka imena. U epizodi o tajnama Titovih rezidencija vidimo i čuvenu vilu na ostrvu Vangi. Tito je to ostrvo zapazio dok je bilo pusto i odlučio na njemu da napravi svoj mali raj. Sagradio je zgradu, u čiji podrum je stavio bravarske mašine i foto-laboratoriju. Samu laboratoriju poklonio mu je američki predsjednik Džon F. Kenedi, koji je kasnije tragično stradao u nikad razjašnjenom atentatu u Dalasu.

Na spratu kuće bila je Jovankina spavaća soba, a u njoj grafika Pabla Pikasa, Titovog prijatelja, najvažnijeg slikara 20. vijeka.

Jovanka inače među osobljem nije uživala veliku popularnost. Iz filma saznajemo da im je često prijetila, vrijeđala ih i nazivala ih “ološem”. Osoblje je iritala i njena čudna navika da se po rezidenciji šeta s torbicom koju je nosila preko ruke.

– Tito je svakako morao znati za ovaj Jovankin teror nad zaposlenima – kažu svjedoci. Ali nije ništa poduzimao.

Brozovi su primili oko 55.000 poklona i kao što nalažu protokoli, uzvatili isto toliko puta. U poklonima su se isticala dva cara, iranski Reza Pahlavi, i etiopijski Hajle Selasije. U vili je postojala i “mornarska soba” u kojoj su bile ribarske mreže, drveni pod, fenjeri i brojni ribarski rekviziti. U toj je sobi Tito sa Nehruom i Naserom napisao nacrt deklaracije Pokreta nesvrstanih, koji je kasnije postao treći najvažniji svjetski savez. Jovanka se hvalisala da je upravo ona osmislila Pokret nesvrstanih…

Iz dokumentaraca saznajemo i druge zanimljive stvari. U dokumentima o vjenčanju nacionalno se izjasnio kao Hrvat. Punih godinu dana niko u zemlji, osim užeg kruga saradnika, nije znao da se Tito oženio. Vjenčanje je priznao tek kad je u posjetu došao Entoni Idn, britanski ministar spoljnih poslova i potpredsjednik vlade.

Poznate Titove maserke, mlađane sestre Grbić, Titu je doveo Stane Dolanc. Tako ispada da mu je suprugu namjestio ruski obaveštajac Stevo Krajačić, a brak uništio slovenački policajac… Nije poznato, čujemo u filmu, “šta je on njima dao za zadatak, ali da su radile po njegovim nalozima, više je nego jasno”…

Darijana Grbić kaže:

– Bila sam fizioterapeut i svoj posao sam obavljala uredno i normalno. Ako je neko i samo pomislio da između mene, djevojke od 20 godina, i čovjeka od 80, uz to i šećeraša, postoji nešto više – taj nije normalan. A da li je Jovanka bila ljubomorna ili ne, to nije moja stvar.

Jovanka je – saznajemo u Kući tajni – 15. juna 1977. godine presjekla i rekla da više ne želi da živi sa njim. Nakon što se jedne noći iskrao iz hotela i otišao na Galeb, gdje je bila Darijana, a Jovanka ga je pratila. On je to prihvatio bez pogovora i od tada se supružnici Broz više nisu vidjeli.

U priči o Jovanki i Titu, autori serije primjećuju i dosta čudnih koincidencija. Udala se – kažu – za Josipa Broza kad je imala 28 godina; ostala bez njega nakon 28 godina braka. U zatočeništvu, pod budnim okom ljudi iz Službe državne bezbjednosti, bez dokumenata i mogućnosti kretanja, takođe je bila 28 godina.

Na Titovom dvoru živjela je kao kraljica; uprskos svemu, ona je gubitnik. Dala je sve, ponešto i dobila, da bi na kraju živjela život odbačene i unesrećene usamljenice…

Bezbroj fotografija i filmskih slika prikazuju život kakav danas ne živi nijedna tajkunska dinastija na ovim prostorima. Oni koji imaju bogatstvo nisu ugledni, oni koji imaju ugled obično nisu bogati, oni koji su ugledni i bogati nemaju političku moć koja bi im osigurala prijeme kod iranskog šaha, američkog predsjednika, pape, ples sa engleskom kraljicom, odijela Kristijana Diora…

Politički, Jovanka je ostavila nekoliko vrlo zanimljivih svjedočanstava. Cijelu priču saznaćemo kad se napokon objave njeni memoari, koji su zasad još skriveni na nepoznatom mjestu. Sama Jovanka otkrila je nekoliko zanimljivih stvari.

Jednom je pisala kako je pitala Tita o sukobu sa Dražom Mihailovićem.

– I ja sam Tita pitala: ‘Dobro, reci ti meni – koji je razlog zbog koga se vi niste sporazumjeli ?’ Tito je rekao da su s Dražom imali dva sastanka. U selu Bajićima najprije i tu je postignut dogovor. Drugi put je došla brojnija delegacija koja je trebalo da razradi taj prvi dogovor o zajedničkoj borbi protiv okupatora i Tito je rekao da je proveo cijeli dan i noć sa Dražom i njegovim štabom.  Ujutro su pošli i kada je delegacija s Titom prelazila jedan mali drveni most, pod taj most je bio podmetnut eksploziv. Oni su slučajno prošli da nije poginuo niko od delegata, ali je poginuo neki kurir i konj. Onda je Tito rekao: “E onda smo mi odlučili da više ne razgovaramo”.

O jednoj od najvećih tajni Titove karijere, zašto nikad nije posjetio Jasenovac, rekla je:

– Tito nikad nije osporavao Jasenovac. Ali je cjelokupno rukovodstvo to nekako sklonilo u stranu poslije rata, da im to ne bude problem, jer je trebalo da tada rješavaju druge stvari, među kojima i neka urgentna životna pitanja. I onda se preko toga olako prešlo. Sva ta nagomilana nepravda je počela je da kulja poput nekog vulkana. Jer toliko jada se nataložilo u duši jednog naroda koji radi mira u državi i bratstva i jedinstva o tome nije ništa smio da kaže.

O slovenačko-srpskoj zaveri Dolanca i Ljubičića Jovanka je rekla:

– Stane Dolanc i Nikola Ljubičić su bila dva velika gada. I o ta dva gada niko ne piše, na primjer koliko zla su oni nama donijeli. Jugoslavija se raspala zbog njihovih podvala, a Dolanc je jedan od tih koji su najviše krivi za raspad. Preko mojih leđa su se obračunavali s Titom i optuživali me da kujem zavjeru protiv Tita sa Đokom Jovanićem i grupom ličkih generala. I oni su uspjeli u tome da razdvoje mene i Tita, a onda su Dolanc i bratija radili šta su htjeli. I Tita i mene su stavili u kućni pritvor, da bi na miru mogli da razbiju Jugoslaviju. A iza svega su stajale velike sile, koje su krenule da razbijaju Jugoslaviju nekoliko godina prije Titove smrti. Dolanca nisu Slovenci poslali u Beograd da bude funkcioner. Njega su Nijemci poslali, jer je bio njihov špijun. Njegova biografija je nešto užasno – bio je u hitlerjugendu. Imao je i fotografiju u toj uniformi – napisala je Jovanka jednom prilikom.

Šteta je što ove atraktivne materijale iz zajedničke prošlosti – uz to napravljene na zanimljiv i atraktivan način – nijedna naša televizija ne želi da kupi i emituje. To je dio naše istorije i našeg nasleđa.  Istoriju treba proučavati, o njoj treba pričati, raspravljati, pa i svađati se – jedino što nije ni potrebno, ni pametno, ni korisno, jeste ćutati o njoj i gurati je pod tepih. Jer je to put da nam se ponovi…