Ono što je građeno ciglu po ciglu 90 godina, urušilo se kao kula od karata. Sunovrat fudbalskog mezimčeta Krajine traje više od dvije decenije, uz sporadične bljeskove (šampionska kruna, Kup BiH), koji su samo bacili prašinu u oči i na kratko gurnuli pod tepih brojne nagomilane probleme. Šta i kako dalje?

Može li Borac o(p)stati, ili će poput mnogo većih klubova i od njega krenuti u bolni put reinkarnacije od početka. Svijetlo na kraju tunela još niko ne vidi, a sve ono što prijeti banjalučkom premijerligašu u narednim danima izgleda jezivo, čak i strašno. Naš portal će u nekoliko nastavaka pokušati ući u srž problema, a od javnosti očekujemo da se uključi u raspravu,….

Predsjednici, uspješni u svemu osim u Borcu

Kada pogledate lepezu imena koji su bili na čelu kluba, oni bi odmah trebali izazavati srahopoštovanje. Međutim, u Borcu od Ljube Ćubiće, pa preko Milorada Janjetovića, pa Šuputa, i sve do poslednjeg Draška Ilića bili su “robovi” kluba. Zvuči gotovo nevjerovatno da su u svojim oblastima veoma uspješni, gotovo nenadmašni, ali u Borcu nisu uspjeli uraditi ništa! Zbog čega? Oni koji znaju prilike reći će: “Siva zona” je jača od svih,….I tu sve staje. Dolazili su po preporukama uglavnom vladajućeg ešablona, a odlazili su podvitog repa, jedva čekajući da na njihovo mjesto dođe neko drugi. Dugovi su rasli, a “siva zona” na Gradskom stadionu bila je nazamjenjljiva.

Za Ljubu Ćubića kažu da poštenijeg predsjednika nije bilo u istoriji kluba. Kada je odlazio poručio je nemogavši pogledati u kamere od sramote: “Ljudi nije ovo za mene”. Davao je i šakom i kapom. Varali su ga igrači, treneri, direktori, sekretari, navijači. Nikome nije ostao dužan, i svi su mu se smijali iza leđa, jer je za lopove bio budala!

Za Željka Kopanju kažu da nema većeg smrada od njega. I tako je vodio Borac. Ucjenama, prevarama, iznudama, i opet nije uspio!

Milorad Janjetović je prevario sve oko sebe. Kažu, da ni mrtvi nemaju mira od njega, ali Borac je i sa njim tonuo u bezdan.

Šuput, bankar sa glasom, muljao sa pozajmicama, i opet Borac donji!

Draško Ilić napravio carstvo u Krupi na Vrbasu, nije uspio sačuvati ono što je već bilo carstvo na Gradskom stadionu.

Jednostavno ne ide! “Siva zona” i dalje gospodari Gradskim stadionom. Pored predsjednika kroz Borac je prošlo na tone direktora, i svi su potrošeni bez “ispaljenog metka”. Svi su se kleli u Borac, i svi su imali platu od 2.000 – 5.000 legalno, i još dva puta kroz crne fondove. I svi su kukali kako vole Borac više od sebe. I ljubav je trajala do smjene, nekada ni toliko.

U nastavku

“Siva zona” u omladinskoj školi