Kažu da poslovica “ko drugome jamu kopa, najčešće sam u nju upadne” nikada nije bolje primjenja nego u slučaju premijerligaša Tuzla siti i njenog predsjednika Azmira Husića.

Cijela hajka na FK Borac i to kako oni žele prekid Prvenstva, i još je samo nedostajala konstatacija da je virus korona stigao direktno sa Gradskog stadiona, krenula je od Husića. Nije birao sredstva, a ni načine, da uz pomoć federalnih medija “ovlada materijom” i da se rafali tuku po Borcu, Banjaluci i Republici Srpskoj, pa na kraju ako hoćete i po Bosni i Hercegovini. Bilo je otužno vidjeti gomile ostrašćeni komentara u kojima je glavni junak bio Husić i njegova družina.

I, opet dobro, svoj neuspjeh mogao je pravdati uspjehom Borca, koji je u regularna 22 kola bio bolji baš za taj bod. Možda bi i za koji više bio, da ga Husić nije dočekao jesenas, pa oteo na sebi svojstven način pobjedu, uz naravno “šutnju” federalnih medija. A. mi koji pratimo, nismo zaboravili da su oba pogotka postignuta na nedozvoljen način. Ali nek mu je halal….

I na kraju cijele balade, šta bi?

Komisija za licenciranje FSBiH nije dala “zeleno svijetlo” Tuzla siti za nastup u Evropi! A, tako tiho to zabilježiše svi, samo što ne zaplakaše, a popravnog nema. UEFA ne prašta, kratko i jasno: Nećeš Husiću u Evropu, pa taman nastavili šampionat i bili prvaci.

“Džaba ste krečili” po Americi, kada niste naučili osnovno: “Da poštuješ sportskog rivala na terenu i van njega”.

Zato će i priča o Tuzla siti i Azmiru Husiću trajati onoliko koliko bude dolarima podmazivao podobne, a među njima su najbrojniji novinari. Nikada se nisu sjetili da napišu, kako Husić plaća igrače direktno iz gepeka, valjda je to normalno, jer tako i njih plaća. I neka plaća, ali u Evropu nećeš.

Ameriku si možda i prevario, ali “staru damu” Evropu nećeš….