Direktor FK Laktaša, predsjednik GFS Laktaši – to su sportske referense Igora Radeljića, mladog i ambicioznog čovjeka, o kojem se na sportskom planu puno zna. Međutim mi smo odlučili da ga u prazničnom raspoloženju predstavimo i na malo drugačiji način……

Rođen 28. januara 1983. godine u Banjaluci, po zanimanju je diplomirani ekonomista, ima završen master studij. Zaposlen je u ministarstvu finansija u Vladi Republike Srpske već 17 godina i to kao kao rukovodilac odsjeka za direktne poreze. Predsjednik je svoje mjesne zajednice (Čardačani) preko pet godina, odbornik u skupštini Grada Laktaši, predsjednik Gradskog fudbalskog saveza Laktaši, i već smo rekli uspješan direktor Fudbalskog kluba Laktaši već pet godina.

Pa krećemo prvo upravo od FK Laktaši…..

– Kada smo preuzeli klub, prirodno rećeno bio je to bolesnik sa kiseonikom. Danas zdrav klub bez marke duga, uređen na jednom profesionalnom nivou, sa domaćinskim pristupom i radom. Za koju godinu vidim Laktaše u Premijer ligi BiH sa najjačom omladinskom školom u Republici Srpskoj. Cilj je da u bliskoj budućnosti imamo ekipu sastavljenu od naših igrača iz omladinske škole, i klub koji će moći prihodovati od prodaje igrača.

Ljudi sa kojima sarađujete u klubu, ali i privatno?

– Gradonačelnik Miroslav Bojić, Dragan Stanković, inace moj kum i Miloš Brkić. Ljudi koji sa mnom rukovode klubom. Moram reći da smo sve i jednu odluku donijeli jednoglasno i na dobrobit kluba.

Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili van profesionalnog života?

– Ne bi trebao da puno vjerujem ljudima. U podsvjesti vjerujem da su svi dobri, a onda se jako razočaram i slabo sam savladao za sada tu lekciju.

Šta vas najviše nasmije?

– Ljudi iz djetinjstva sa kojima se i najviše družim.

Recite jednu stvar koju skoro niko ne zna o vama?

-Svi koji me znaju privatno znaju kakav sam, tako da nemam tajni i nešto što ljudi iz bližeg okruženja ne znaju o meni. Mislim da jedino ljudi ne znaju da sam jako osjetljiv na nepravdu i to me jako boli i povrijedi u nekim situacijama.

Da možete da imate bilo koju supermoć, koja bi to bila i zašto?

– Da imam super moć kao što je nemam izmislio bi neki lijek da nijedno dijete na planeti ne umire od teški bolesti i da smrt ide prirodnim putem.

Kako izgleda vaš savršen dan, kada ne radite ništa?

– Rijetke su situacije da neradim ništa, volim da odem sa porodicom negdje na par dana da se odmorim, i volim kada me prijatelji sa kojima sam odrastao zovnu na neki lijep događaj da se malo opustim uz muziku koju obožavam.

Šta vas je prvo inspirisalo da krenete ovim putem?

– Kao neko ko je jako komunikativan i otvoren sa ljudima, uvijek sam volio sport i uvijek me činilo srećnim da uradim nešto dobro za zajednicu i za mjesto gdje sam rodio i odrastao.

Koja je najteža odluka koju ste donijeli u karijeri i kako ste je donijeli?

– Bilo je dosta teških odluka, ne bi pojedinačno nabrajao sve, ali uvijek sam se trudio da iz svih tih teških odluka izvučem nešto pozitivno, mislim da Bog odredi put kako bi trebalo i na koji način ići.

Koji savjet biste dali sebi na početku karijere?

– Da ne radim sve stvari iz srca i duše jer mnogi ljudi tako ne rade, i onda ne razumiju mene kada dajem sebe 100 posto u nekom smislu, fudbalski rečeno spustio bi loptu, a ne išao grlom u jagode.

Postoji li neki projekat koji niste ostvarili, a željeli bi ste?

– Ima nekoliko projekata u mjestu u kojem živim, volio bi da uradim i nadam se da ću to završiti, a što se tiče kluba, Laktaše vidim kao moderan i zdrav klub na ponos svih generacija.

Koji je vaš najveći neuspjeh i šta ste iz njega naučili? 

– Teško pitanje…. Iz svih nekih svojih ličnih problema sam na kraju uvijek izlazio kao pobjednik, nekada jako teško shvaćen i od porodice i prijatelja, ali kažem na kraju uvijek kao pobjednik. Kao što sam rekao prethodno, tu je Bog da poreda neke stvari. A od svih svojih ličnih neuspjeha sam naučio da ne treba previše da vjerujem ljudima, i da okolina u većini slučajeva ne prepozna moje dobre i loše navike a sa tim se već sam borim i trajem.

Da možete da večerate sa bilo kojom osobom, živom ili mrtvom, ko bi to bio?

– Volio bi da je živ, a nažalost nije da razgovaram sa patrijarhom Pavlom, da mi da par savjete. Patrijarh je neko ko je ostavio ogroman pečat u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i svim pravoslavnim vjernicima širom svijeta.

Da imate milion dolara da potrošite za sat vremena, šta biste uradili?

– Ako bi ikako moglo da se nađu lijekovi protiv teških bolesti da što manje djece i ljudi umire u mladoj životnoj dobi.

Da možete da živite u bilo kom periodu istorije, kada biste to bili?

– Pa kažu da je bilo dobro vrijeme u bivšoj Jugoslaviji, pa mozda bi volio vidjeti kako je to bilo.

Koji je vaš omiljeni način da se opustite?

– Da igram mali fudbal, i da odem sa porodicom negdje na tri dana na odmor.

Koja je najčudnija stvar koju ste jeli? 

– Kada sam bio sa porodicom u Egiptu na ljetovanju, ta njihova kuhinja, salate nije mi baš prijalo sve (hahahaha).

Da li je privilegija ili teret što se veliki “grobar”, i kako to doživljavate?

– Navijati za Partizan, stvar kućnog vaspitanja. Teret je ogroman jel dovoljno da odrastas sa ovima sa druge strane brda, i da slusas njih stalno je ogroman teret (hahahaha), a onda kad čujes njih shvatis koliko si privilegovan. Kao mlađi sam bio jako impulsivan kad je to bilo u pitanju, ali sada sam dosta umjereniji i zbog posla kojim se bavim, i generalno rivalstvo treba da bude zdravo, a ne bolesno, a ponosam sam jer sam na svoju djecu i djecu od svoji prijatelja prenio ljubav prema Partizanu, i kad god uhvatim vremena vodim ih na utakmice u Beograd.

Koje su Vaše vrline?

– Upornost, otvorenost prema ljudima što priznajem i nije neka vrlina (hahahah). Mislim da sam dokazao da sam osoba u koju se ljudi mogu pouzdati i da sam pokazao šta znači biti pravi prijatelj u svakom trenutku i dobrom i lošem.

Koje su Vaše mane?

– Brzopletost, koja me koštalau mnogim situacija i previše vjerovanja ljudima

Gdje vidite sebe za pet godina?

– Za par godina se vidim na jakoj i odgovornoj funkciji. A ta funkcija neka bude rezultat moga rada. Nisam navikao da mi niko nista daje i poklonja, funkcija je mjerilo rada i rezultata, a ne podaništva.

Koji su Vaši životni snovi?

– Zdravlje na rvom mjestu za moju porodicu, i ljude bliske oko mene i da mogu da pomognem ljudima kojima je ta pomoć stvarno potrebna.

Kako bi Vas Vaši prijatelji opisali u tri riječi?

– Uporan, veseo i komunikativan.

Koji automobil vozite?

– Arteon.

Koju ste knjigu poslednju pročitali?

– Od Žarka Lauševića “Dan prođe godina nikada”. Žao mi je što nemam više vremena da čitam, supruga to radi za mene (hahaha).

Koje časopise čitate?

– Povremeno o automobilima i sportu.

Koji je najbolji film koji ste gledali ?

– Predator sa Arnoldom Švarcenegerom. Nemam vremena za filmove a prije sam znao i sa suprugom otići u bioskop.

Šta biste uradili kada biste dobili na lutriji?

– Kupio djeci stan, uradio nesto u mjesnoj zajednici, i jedan dio darivao za bolesnu djecu.

Ko su Vaši idoli?

– Idola nemam ali poštujem sve ljude koji su uspješni kao rukovodioci u sportu i politici.

Koja je Vaša najljepša uspomena iz detinjstva?

– Jahanje konja da dedom, i bezbrižno djetinjstvo na selu, što je za današnju djecu nezamislivo.

Koja je najskuplja stvar koju posjeduješ?

Automobil.

Ko je posljednja osoba kojoj si poslao poruku na Fejsbuku ili Instagramu?

– Na Fejsbuku čestitam rođendan svima, a na Instagramu Miloš Brkić, čim se probudim, redovne šale koje on iznosi na moj račun.

Šta je bio najstrašniji trenutak tvog života?

– Kada ostaneš bez najmilijih iz svoje porodice. Bilo je još teskih trenutaka kao što imaju svi živi ljudi na planeti.

Šta te može rasplakati, i kada si posebno emotivan?

– Previše sam emotivan, svi neki srećni trenuci u porodici i meni dragi ljudi me uvjek rasplaču, a jako sam tužan kada me povrijede ljudi bliski oko mene, a bilo je situacija.

Imaš li nekog prijatelja s kojim si toliko blizak da ga smatraš dijelom svoje porodice?

– Prijatelji na jednu stranu, a porodica na drugu. Prijatelji i kumovi sa kojima se družim preko 25 godina su takođe dio moje porodice, tako bar j doživljavam prijatelje.

Šta nikada ne bi oprostio?

– Nisam osoba koje je zlopamtilo, ima ljudi koji su me povrijedili ali osoba sam koja je uvijek spremna da oprosti. Ako Bog može da prašta zašto mi živa bića ne bi to mogli.

Da možeš ponovno proživjeti jedan dan iz svog života, koji bi to bio i zašto?

– Da mogu da vratim bezbrižno djetinjstvo sa bakom i djedom, i igranje fudbala cijeli dan sa drugarima neponovljivo.

Grad ili selo?

– Selo bez dileme, dvorište, kuća, tradicija sa koljeno na koljeno. Ja sam neko ko se rodio na selu, na šta sam posebno ponosan. Naravno poštujem sve šta gradovi nude, ali moje srce kaže selo, kuća, dvorište… sa tim sam valjda sve rekao.

Čaj ili kafa?

– Kafa više kao navika, a čaj samo kada sam bolestan.

Ljeto ili zima?

– Definitivno ljeto! More, kupanje, šetnja, mada i zima ima svoje čari. Kasno sam naučio da skijam, ali djeca nam skijaju, tako da i zima ima svoje čari.

Koja ti je najdraža, a koja najgora boja?

– Plava, volim da sam uvjek lIjepo obučen, a plava je uvjek dobra za iskombinovati. Najgora crvena zna se zašto (hahahah).

Na slovo na slovo…….

L – Laktaši mjesto u kojem živim i koje volim najviše na svijetu.

A – Automobil, prevozno sredstvo bek kojeg se ne može.

K – Kuća, obožavam kuću i dvorište

T – Tata. Od kada sam postao tata znam u punom značenju šta ta riječ znači.

A

Š – Šampion, jer i ja sam rođeni šampion (hahahaha)

I – Igor. Ima nešto u tom imenu (hahahah).

P – Porodica, najvažnija stvar u životu i smisao svakog življenja.

R – Ružica, ime moje supruge. Neko ko je uvijek uz mene i u dobrim i teškim situacijama i neko ko mi je podario dvoje djece, vječno sam joj zahavalan.

V – Vjera! Uvijek vjerujem u sebe, šta radim i vjerujem u Boga.

A

K – Kolači, obožavam ih, što se u zadnje vrijeme vidi i na meni.