U Zmijanjskom selu Goleši,  rodnom selu poznatog književnika Đure Damjanovića koji je preminu 2009. godine, njegovi suseljani su po osmi put posjetili  njegov grob i zapalili svijeće za pokoj duše pjesnikove. U toplo avgustovsko veče orilo se ojkačom ovo selo gdje  se slavi i pominje njihov omiljeni književnik , uz bogatu trpezu i ljutu zmijanjsku rakiju do duboko u noć oživljavali su uspomene na rano preminulog književnika.

– Đuro je proslavio ovaj kraj, po njemu je selo postalo nadaleko poznato i nama je čast i obaveza da ga se sjećamo i da mu čast odajemo. Mi njegovi savremenici svjesni smo koliko je on značio za ovaj kraj, ustvari i sada znači. Moramo raditi na ideji da napravimo negdje u našoj mjesnoj zajednici spomen sobu svom književniku jer nas je zadužio. Ima ulica u Banjaluci koja nosi njegovo ime, tražićemo da se ponovo dodjeljuje književna  nagrada“Đuro Damjanović“ koja je bila ustanovljena pa iznenada prestala njena dodjela –  rekao je Novak Božić, jedan od onih koj su odmah po književnikovoj smrti započeli ovo druženje njemu u čast.

Toplo avgustovsko veče je okupilo tridesetak prijatelja i poštovaoca Đurinog djela, na kojoj je dogovoreno da se pokuša naći izdavač Damjanovićevih sabranih dijela, jer  je on poslije Kočića i Ćopića najveće književno ime ovih prostora. Pročitana je jedna Đurina priča koju su Golešani doslovice ne dišući pomno saslušali i divili se ljepoti književnog izraza njihovog  i našeg velikog književnika.

– Ovako se evo već osmi put okupljamo mi Đurini drugari, komšije i prijatelj da ga se prisjetimo, pa se družimo. Moraćemo promijeniti datum koji je do sada bio veče prije Kočićeva zbora, jer nam neki dragi ljudi ne dođu zbog obaveza oko organicacije  ili učešća na zboru. Naredne godine druženje će biti nekog drugog datuma , dogovorićemo se i obavijestiti javnost – rekao je Mlađen Ćutković koji je svim okupljanjima do danas bio domaćin u svome domu.

I odjekivala su Goleša pjesmom ojkačom onom tradicionalnom  a kažu da je i Đuro tu pjesmu volio i često je pjevao zajedno sa njima.

                                                                                                               Vidosav Đurđević