Malo je takvih sredina kao što je Omarska!

Ona fudbalska, prava sredina, napravila je još jednu priču na kojoj će živjeti ovaj sportski kolektiv iz Potkozarja, ma kako se završila ova sezona. Savladali su Laktaše (2:1), i tako demantovali možda i sebe, da nema nepobijedivih i da se igra dok neko ne kaže kraj. A do njega ima još 13 rundi, pa ma kako izgledala sada tabele u kojoj Omarska čvrsto drži fenjer, nada u njemu i dalje tinja da je trenutnih sedam bodova do baraža dohvatljivo. Jedino tako se o(p)staje i zauvijek ubilježeno u fudbalske almanahe, ma kakav rezultat na kraju bio….

A na tribinama ponovo ludnica. 1.000 duša kao u transu daje podršku svom timu, koji je uzgred nekoliko puta manje vrijedan od gostujućeg, koji zaista čini skup zvijezda za naše prilike, ali očigledno bez timskog duha, koji ih je otpisao iz šampionske trke mnogo prije kraja.

I da se ne zavaravamo, teško će Omarska dohvatiti luku spasa, ali nemoj da se zavaravamo da će ih neko odmjeniti na tom svom putu, ma odakle dolazio! To je prosto nezamislivo. Bilo je još tako malih sredina u eliti Srpske, poput Donjeg Šepka, Pilice, Velike Obarske, Brestovčine (dio Gradiške)….ali nigdje nije vladala atmosfera ni priblina onoj u Omarskoj. Zato kako svake nedjelje gledamo i pratimo po novih 90 minuta i približavamo se njenom kraju, ostaje sve veća žal za sredinom koja, ako ništa drugo, ima dušu!

A nje nemaju ni oni koji patvore po 100 godina tradicije, ili oni koji se kite kupljenim trofejima, ili oni koji malo idu gore, pa malo dole, ili oni koji na svoje tribine ne mogu privući više publike, pa i da umjesto fudbalera igraju manekenke iz Spasilaca na čelu sa Pamelom Anderson!

Zato je fenomen Omarske takav i zato će se o njemu pričati i dalje, kako god završila ta priča, a kako kažu ti gorštaci, “ćeramo ćemo se još”. I hoćemo…..