Fudbalski put odveo je dva rođena brata u dva različita kluba i njih dvojica iduće sezone dijeliće sportski megdan.

Banjalučani Siniša i Nikola Dujaković stajaće jedan naspram drugog kada se budu susreli Borac i Krupa. Ipak, neće im biti prvi put da igraju jedan protiv drugog, što se prvi put desilo 2016. kada je Siniša igrao za Metalege, a Nikola za aktuelni klub. Sada će prvi put to biti u duelu gradskih rivala, a treći put tokom karijera pripreme su proveli na istom mjestu. Početak karijere obojici je vezan za Školu fudbala “Džaja”, prije nego su se pridružili Borcu.

– Moja porodica živjela je u Obilićevu i kao dijete sam igrao fudbal kod zgrade, da bi me tata odveo u Naprijed. Tamo, nažalost, nije bilo selekcije mog uzrasta, pa smo otišli u “Džaju”, koji je u to vrijeme bio vrlo dobar. Ubrzo nakon toga preselili smo se u Vrbanju, tako da mi je stadion bio mnogo bliže. Kako je Nikola rastao, ispočetka je išao da gleda moje treninge, da bi se i kod njega razvila ljubav prema lopti i fudbalu. Imali smo sličan razvojni put, s tim što je on mnogo ranije prešao u Borac, za razliku od mene – rekao je Siniša, koji je rođen 1991. godine.

Nikola je potvrdio riječi svog pet godina starijeg brata, te istakao ulogu roditelja u sportskom odrastanju.

– Nikada nisu imali bolesne ambicije kao što se može primijetiti kod nekih u posljednje vrijeme. Nisu nas forsirali, jer se nikada nisu profesionalno bavili sportom, već su pustili da sve ide svojim tokom i da sami kreiramo svoj fudbalski put – kazao je Nikola.

Siniša je otkrio jednu zanimljivost, s obzirom na to da je majka veći zaljubljenik u fudbal nego otac.

– Mama je vatreni navijač. Redovno prati šta se piše o nama u novinama ili na portalima, a zajedno dolaze da gledaju utakmice. Oduvijek je voljela fudbal i presrećna je što joj oba sina igraju – rekao je član Borca.

Saglasni su ko je bolji od njih dvojice, ipak…

– Nikola je imao malo više sreće i uspješniji je u međusobnim duelima, ali nije bolji igrač. Da pobijedi sve međusobne mečeve do kraja, neće biti bolji. Kada izgubimo, pružim ruku i čestitam, kažem zbog čega su nas dobili, ali nikad nisu bili bolji – kroz smijeh je rekao Siniša.

Nikola je imao odgovor.

– On ima svoje karakteristike, ja svoje, ne igramo na istim pozicijama, pa ne možemo da se poredimo, ali ja sam bolji i to je to – takođe sa velikim osmijehom je kazao Nikola.

Prvi put na suprotnim stranama na zvaničnoj utakmici našli su se prije četiri godine, dok su prije tri godine prvi put istovremeno boravili na pripremama na istom mjestu.

– Kada smo se prije tri godine sreli na pripremama, bilo je čudno jer smo iz iste kuće, a u dvije različite ekipe. Sada smo već navikli. Rivalitet je veliki kada igramo jedan protiv drugog i bio je čudan osjećaj prije utakmice kada smo se našli na različitim stranama. Tokom tih 90 minuta zaboravimo da smo braća i dajemo sve od sebe da naš tim pobijedi i popuštanja jednostavno nema. Oduvijek vršim određeni pritisak na njega, koji je uglavnom opravdan, a sve s ciljem da bude bolji – kazao je Siniša.

Kapiten Krupe sjeća se dobro jednog duela sa bratom dok je on igrao za klub iz Jajca.

– Tada je bilo mnogo neobično da se gledamo na dvije različite strane. Emocije su bile pomiješane i imao sam neki čudan osjećaj. Sjećam se da me slučajno nagazio po ruci dok sam ležao na travi nakon jednog duela, što se ne zaboravlja – naglasio je Nikola, koji je prije pet godina stigao u Krupu.

Dodao je da mu stariji brat daje savjete u vezi sa treninzima i utakmicama.

– Stariji je, mnogo više prošao, i ima mnogo korisnih savjeta koje mi može dati. Imam 24 godine i stalno mi govori da iskoristim šansu dok sam još mlad, te izvučem maksimum iz karijere. Savjeti nisu povezani samo sa igrom na terenu, već, recimo, i sa detaljima ugovora što mi je od velike koristi – izjavio je Nikola.

Siniša se nasmijao na te riječi i rekao da mu je drago što ga mlađi brat sluša, dodavši da ne voli pametovati već to radi da bi mu pomogao. Bratskog zadirkivanja ima mnogo, a pobjede u bitnim mečevima znače da slavljenik mora častiti.

– Zadirkivanja ima mnogo i mimo utakmica, a to je sve šala na lični račun i nije ništa specijalno, već onako bratski. Ne kladimo se međusobno, jer igramo na različitim pozicijama, pa je nemoguće ocijeniti pojedinačni učinak. Kada Krupa pobijedi, častim ja njega, a kada Borac slavi, on mene – kazao je Nikola.

Brat se nadovezao da obično časti onaj koji uzme premiju nakon pobjede jer je takav red. Prva iduća prilika da odmjere snage na suprotnim stranama biće u 6. kolu Premijer lige, kada Borac dočekuje Krupu na Gradskom stadionu.

Nemaju idole

Siniša i Nikola naravno obožavaju i da gledaju fudbal i tako je od malih nogu, ali nikada nisu imali idole.

– Nikada se nismo divili nekoj braći ili se poredili sa njima. Sada su aktuelna braća Azar ili Lukaku, mada nas to ne interesuje mnogo i ne pričamo o tome, ali mnogo razgovaramo o ostalim fudbalskim dešavanjima – rekao je Siniša.

“Kuvanje” na petoparcu

Tokom zimskih pauza obožavaju da igraju mali fudbal, na kojem takođe ne štede jedan drugog.

– Rijetko kada igramo u istoj ekipi, često sklapamo svoje timove da bude veći rivalitet, jer ne volimo da gubimo jedan od drugog, pa se mnogo više trudimo. Lijepo je kada smo zajedno u ekipi, ali kada smo na suprotnim stranama, tada se baš “zakuva”, pa mi se čini da važi ona stara izreka da dva rođena brata nikada ne mogu zajedno u istom timu, bar na malom fudbalu – izjavio je Siniša.

“Glas Srpske”