Iako je sa rukometašima Borca osvojio šampionsku titulu, crnogorski stručnjak, Ratko Đurković, nije siguran da će i u narednoj sezoni sjediti na klupi nekadašnjeg prvaka Evrope i osvajača Kupa IHF. Razlog nije to što mu je ugovor istekao, naprotiv, Đurković je veoma zainteresovan za nastavak saradnje, već neodlučnost uprave kluba da se odredi ciljevima za narednu sezonu.

Naime, Borac je osvajanjem šampionske titule izborio kvalifikacije za Ligu šampiona, ali i povratak u Regionalnu SEHA ligu, što bi bio krupan iskorak nakon godinu dana provedenih u bh granicama. Međutim, ”stručnjaci” u upravi sada nisu sigurni da li bi ”crveno-plavi” uopšte trebali da nastupe u nekom od ovih takmičenja što bi, ukoliko se tako nešto desi, bilo pogubno za banjalulki rukomet uopšte!

– Ugovor mi je, baš kao i nekolicini igrača, istekao 31. maja, ali ja nisam otišao, ostao sam i pokušao da sa ostatkom tima uradim nešto više na završnici Kupa u Mostaru. Ovdje sam napravio nešto i želio bih iskorak u smislu jačeg takmičenja. Otvoren sam za nastavak saradnje, samo je pitanje da li će to uprava znati da prepozna. A to znači da je obavezno da igramo SEHA ligu, ali i kvalifikacije za Ligu šampiona. U suprotnom, bolje je da se raziđemo na vrijeme i kao prijatelji, Kako god da se naša saradnja završi, ja ću uvijek biti zahvalan na pruženoj prilici da bude trener jednog takvog kluba kakav je Borac – istakao je Ratko Đurković.

Već na samom početku nekadašnji reprezentativac SR Jugoslavije i rukometaš Lovćena, Partizana, PIK Segeda i sarajevske Bosna, osjetio je šta znači doći u grad rukometa kakav je Banjaluka.

– Došao sam u klub ogromne tradicije sa toliko bivših igrača svjetske klase, sa nekima od njih sam i sam igrao, i bio sam svjestan da me čeka izuzetno težak posao. Čak su mi mnogi poznanici govorili ”kud ćeš tamo, biće ti teško!” Ali, ja se nisam dvoumio, došao sam jer sam smatrao da u Borcu i Banjaluci mogu mnogo da naučim. Po prirodi sam takav da volim da radim i učim što se za mene pokazalo kao dobitna kombinacija – tvrdi Đurković.

Sam početak sezone nije nagovještavao šampionski kraj, pogotovo nakon dva poraza u četiri starta kola Premijer lige BiH. Ali, vremenom su rezultati bili sve bolji, pa je na kraju osvojeno drugo mjesto, odmah iza Vogošće.

– Kada sam došao od svih igrača koje sam tada zatekao, znao sam samo Damira Efendića. E, onda su kasnije, na moje insistiranje, dovedeni Elis Memić, Danijel Vukićević, Mirko Majić i Miloš Lončar, a na polusezoni Milan Kosanović. Počeli smo pripreme, upoznavali se u hodu, a ima li smo na sreću i dovoljan broj prijateljskih utakmica tako da smo uspjeli da se koliko-toliko upoznamo.

Ipak, sa tribina, ali i kroz medije, te na ulici, ekipa je bila predmet velikih kritika, što Đurković nikako nije mogao da shvati.

– U startu zaista nisam mogao da shvatim zašto! Bilo mi je neshvatljivo toliko nepovjerenje u domaće igrače. Jasno mi je što nisu vjerovali u igrače ”sa strane”, ali ako sam ja vjerovao u Miloša Nježića, Đorđa Ćelića, Gorana Daničića, Marka Ćeranića i ostale, ne znam zašto nisu mogli njihovi sugrađani – prisjeća se strateg Banjalučana.

Sve to bilo mu je, kako sam tvrdi, veliki dodatni motiv za još naporniji i bolji rad.

– Ne samo meni, već i cijeloj ekipi, natjeralo nas je da se još više ujedinimo, zbijemo redove i na kraju dođemo do titule! A ona je došla kao plod velikog uzajamnog povjerenja i nevjerovatnog jedinstva svlačionice – naglasio je Đurković.

I umjesto da zimska pauza donese oporavak i najavi ljepše proljeće, dogodilo se nešto sasvim suprotno!

– Gotovo polovina prvotimaca prebolovala je cijeli pripremni period pa smo, umjesto šest ili sedam kontrolnih utakmicama sa jakim i kvalitetnim rivalima, odigrali tek tri i to sa lokalnim timovima. Uslijedila su i dva poraza, od Dervente u Kupu RS, te Maglaja na startu drugog dijela prvenstva i opet smo morali da krećemo ”od nule”! Uz to, kao ”šlag na tortu” došli su i egzistencionalni problemi, kašnjenje plata, što nikada nismo željeli da iznosimo u javnost i na taj način se opravdamo za neke lošije rezultate. Naprotiv, uvijek smo krivicu preuzimali na sebe, čak i kada smo doživljavali neke velike sudijske nepravde – kategoričan Đurković.

Ali, sve je to zaboravljeno kada su Banjalučani, u Ligi za prvaka, ostvarili tri ubjedljive pobjede koje su im, na kraju, i donijele šampionsku titulu.

– Na kraju, sve je došlo na naplatu baš onda kada je i trebalo. Rekao sam igračima, uoči početka Lige za prvaka, ”deset mjeseci napornih treninga je iza nas, samo se sjetite šta smo radili i to primjenite na parketu”! I oni su to ispoštovali, zaigrali najbolje onda kada je bilo najpotrebnije i vratili šampionski pehar u Banjaluku! A, moram da budem iskren, imali smo i malo sreće, ali sreću treba zaslužiti – zaključio je crnogorski stručnjak.