Seriju golmanskih priča sa golgeterskim obilježjima poslije Vladimira Markovića nastavljamo i u Drvaru.
Ovaj put priča je bazirana među stativama, jer je u pitanju Duško Radun, čovjek koji je ostao upamćen po akrobatskim sposobnostima na golu, jedan je od inicijatora ponovnog aktiviranja Borca, bivši načelnik Grahova, sportski radnik, entuzijasta…..ali i golgeter!
-Iako me je sportski put uvijek vukao među stative, uvijek sam volio da igram u napadu i da ja “zabijam” golove. Na gotovo svim turnirima malog fudbala, ja sam u špicu, a ponekad i u velikom znam se zaigrati – priča Radun.
A, poslednje njegovo remek djelo viđeno je u pretposlednjem kolu “bundeslige”, kada je Naprijed odnio bodove iz Drvara (1:4), ali duel je ostao upamćen po jednom detalju, golčini Duška Raduna!
Istina, pisali smo mi i o danima kada je Radun postigao i het-trik, ali godine čine svoje, pa je svaki gol postignut, sve draži i draži, jer ih nema puno, nažalost u cijelom Drvaru.
– Dok zdravlje služi, biću tu. Borac ima relativnu mladu ekipu sa nas nekoliko staraca, i ukoliko se poslože sve kockice, jednog dana sigurno ćemo biti važan faktor u našem fudbalu. Do tada, igraćemo za sebe i klub, jer naš najveći uspjeh jeste što se takmičimo. Danas je tako, sutra ko zna… – ističe Radun, koji je u karijeri, stajao na golovima mnogobrojnih klubova, a najviše je ostao upamćen kao jedinica prijedorskog Rudara.
Šta adrenalin, genetika ili sportski život? Kakav sportista? Jedno pitanje, a zašto je on bivši načelnik Grahova oz Drvara? To je jedan obični seronja. POTVRĐENO
Andrealin, genetika, sportski život ili nešto treće čine svoje kod pojedinaca. Vjerovatno isti razlog je uzroko zbog koga to ode i u onu drugu krajnost pa Radunovi postupci nekade ne budu u skladu sa fer plejom, ali da nije adrenalina ili čega već Radun nebi bio to što jeste.