Teški dani i crni oblaci nadvili su se nad fudbalskim Prijedorom. U tri dana dva teška poraza, prvo onaj u finalu Kupa Republike Srpske, a potom i u Bijeljini, gdje je jedan davljenik “udavio” onog drugog i povukao sa sobom na dno. Mukama u petardi nije bio kraj, pa smo na kraju meča prisustvovali veoma ružnim scenama, u kojima su navijači “zeleno-crnih” tražili neku svoju pravdu, obračunavajući se fizički direktno sa fudbalerima. Nažalost, fudbaleri jesu krivi, samo zato što će sezonu završiti kao 11. ili 12., svakako ispod crte, sve ostalo nije bilo u njihov moći.
Podrška koju su očekivali iz klupske administracije, a na kraju i ona sa tribina izostala je.
Da se ne lažemo, Rudar Prijedor ima nekoliko vrhunskih igrača, usudili bi se reći i bolji tim od mnogih premijerligaša. Kvaliteti Amoe, Jakupovića, Pavlovića, Mandića, Redžića…..možda i prevazilaze ove okvire, ali nisu se poklopile neke druge stvari, i taj kvalitet već ovog ljeta biće razgrabljen od raznih lešinara koji i onako kruže nad Rudarom već poodavno. Ovi nabrojani i svi ostali igraju za novac, i od njega žive. A kako kolaju priče, njega nema prilično dugo na klupskoj blagajni. Možda je to i glavni i jedini razlog, zašto je skup odličnih pojedinaca djelovao kao razbijena vojska većim dijelom sezone.
Ni nova Uprava nije donijela dodatnu energiju, jer u trenutku preuzimanja kluba, bile su sasvim realne osnove da se izbori opstanak. Inekcija koju je trebao ubrizgati novi predsjednik Stanko Vujković očigledno nije imala dovoljno snage, da poput infuzije bolesnika digne iz kreveta. Rudar je ostao prikovan, sa svim onim problemima koje je imao i ranije, u samo jednu konstataciju, više nije premijerligaš. To nisu više ni juniori, a po automatizmu niti kadeti i pioniri, i to je ono što će u ovom rezu najviše zaboliti sve. Jer gotovo istovremeno sve se srušilo kao kula od karata. Pomoći nije bilo, niti sa jedne strane, a u kakavom je stanju klub bilo je dovoljno vidjeti finale Kupa Srpske u Doboju. I dok su na tribinama “Lukama” bili mladići Krupe, njih 50-ak, iz Rudara i njegovog omladinskog pogona niko! Kao da su slušali instrukcije FSRS, “nemojte dolaziti, što nas je manje, to je bolje, ljepša slika ide u svijet”!
I na kraju navijači, oni su poslali najružniju sliku u svijet. Proteći će dosta Sane, dok ponovo nekoga uvjere, kako bi uradili sve za svoj Rudar. Iz navijačke grupe “Alkohol bojsi” nisu se čak ni oglasili povodom incidenta. A, morali su se ograditi, jer tu grupu ne bi smjelo da predstavlja 3-4 pojedinca.
POGLEDAJTE VIDEO
Jednog dana proći će kriza, trebaće opet podrška sa tribina. Šta onda očekivati? Ko će promiješati prijedorske fudbalske karte i otvoriti novi špil, za novu igru, novi optimizam, novu nadu, da će Rudar jednog dana zaigrati ne samo u Premijer ligi BiH, već i na međunarodnoj sceni.
Za tako nešto potrebna je ljubav, kluba, grada, Uprave, igrača i navijača. Sve ono što Rudari nažalost, danas nemaju…..
Kakvi alchol boysi, što neko nije nasrnu na igrače u vrijeme Duška Pekije, Ile Perišića, Radivoja Dragića, Zorana Janjetovića… To su bili ljudi, ljudine…