Juče je na vječni počinak otišao Svetko Ćibić Ćiba, mogi kažu dobri duh Draksenića i Kozarske Dubice, koji je nepažnjom (ne)savjesnog vozača pokupljen na povratku kuću sa posla u ranim jutarnjim časovima u nedjelju. Pokupljen, pa ostavljen do jutra, dovoljno, da srce Ćibe ne izdrži i nedobije najvažniju bitku u životu, iako se borilo gotovo 24 časa. Smrt je bila brža, jača….a sa malo ljudske pažnje, sve je moglo biti drugačije.

Ćiba je bio i uspješan sportista, dugo godina golman  nekoliko lokalnih klubova. Rukavice i gitara, njegove dvije ljubavi. Za treću nije bilo mjesta, niti vremena.

O kakvom se dobrom čovjeku radilo, možda najbolje ilustruje priča sa njegovog oproštaja od fudbalskih terena 2016. godine. Iako već zagazio u šestu deceniju, bio je simbol svoga kraja, 34 godine drugujući sa bubamarom, radujući se i tugujući među stativama.

Pogledajte reportažu naših kolega sa TV Kozarska Dubica o oproštaju Svetka Ćibića. Oproštaj sa kojim je otišao u legendu, a one nikada ne umiru….

A, od sledeće godine, njegovi prijatelji, poznanici, saigrači najavljuju memorijal, da priča o Ćibi uvijek plamti, kao povjetarac, ponekad orkan, nekada lahor, ali uvijek na vjetru, da nikada nestaje, već da priča ide, ide, ide…..