Čini se da je i Kozara nakon 30 godina igranja u Prvoj ligi Republike Srpske (dva puta bila i premijerligaš), došla u situaciju, da ne uživa taj status, kluba koji nikada nije ispadao u niži rang takmičenja. Trebalo bi da se desi pravo čudo u posljednja dva kola, da Gradiška i dalje ima prvoligaša. Poraz od Laktaša (1:2) u posljednjem kolu i nije tako bolan, ali jeste činjenica da gotovo nikome nije stalo do ponosa u gradu na Savi. Da li je moguće da je sve preko noći zaboravljeno, da se decenije olako bacaju niz vodu, da li je moguće da baš nikome u Gradišci nije stalo do Kozare!?

U tmurnu sliku uklopio se i trener Alen Medović, koji je neposredno pred utakmicu sa Laktašima podnio ostavku, pa je ekipu vodio Srboljub Jandrić. Kako kaže, razlog je finansijske prirode, u klubu kasne plate, pa su igrači odlučili igrati samo utakmice do kraja sezone, bez treninga. I on jednostavno u takvim uslovima nije mogao, niti želio raditi. Međutim, manje-više klub se u takvoj situaciji nalazi već cijelu godinu, i ako se želio igrati sa principima, to je mogao napraviti odmah, još jesenas, a ne čekati da ode i zadnji voz zvani opstanak.

Neshvatljivo je da grad ne želi stati uz svoj klub. Administracija Gradiške kako god da prođe do lokalnih izbora, ostaće upamćena kao neko ko je gurnuo Kozaru u niži rang takmičenja, a najtragičnije od svega, te proklete novce koje su trebali dati, nikada nisu vadili iz svog džepa, već su davali narodne pare. Sada su prestali i njih dijeliti.

Kozara bi mogla opstati u prvoligaškom društvu i dekretom Izvršnog odbora FSRS, koji bi mogao donijeti odluku da je od vitalnog nacionalnog interesa da se u Gradišci igra najmanje prvoligaški fudbal. Osnovni uslov je ispunjen, Kozara nije i neće biti posljednja na tabeli, što bi je u svim situacijama bacilo rang niže. Ovako uz malu pomoć možda i preživi. A onda je potrebn reset, na svim poljima, a navijači neka pamte, i vlastodržce kazne na izborima….