Kada je prije godinu i po na onaj svijet otišao Stevo Bosančić, u Bajincima je bila velika tuga. I staro i mlado se oprostilo od svog Steve, a koliko je volio svoj lokalni klub, dovoljno je reći da su sanduk nosili prvotimci Mladosti, a dres i lopta krenuli su zaedno sanjim na vječni počinak.
Međutim, ljubav Steve Bosančića prema Mladosti nastavljena je i dalje. Njegova porodica, supruga, Mara, te sin Uroš sa svojom porodicom i dalje su uz bajinčane, a tako je bilo i ovih praznika.
Predsjednik kluba Luka Mitraković ističe da je u klub stigla donacija vrijedna 10-ak hiljada maraka u vidu sportske opreme.
– Porodica je i dalje nastavila finansijski pomagati klubu, ništa manje nego kada je Stevo bio uz nas. Uvijek su tu, pitaju treba li šta, mogu li kako pomoći, nema mjeseca da nisu bili uz nas, na bilo koji način, a evo sada su nas iznenadili poklonom na kojem bi nam pozavidjeli i mnogo veći klubovi. Porodica Bosančić radi u Austriji, i za praznike kada su dolazili kući donijeli su nam opremukoja se ogleda u nekoliko kompleta dresova, šorceva,štucni, kopački, golmanskih dresova,rukavica i 30-tak fudbalskih lopti! Oprema je za sve klupske selekcije,od omladinske do seniorske ekipe. I ovom prilikom klupsko rukovodstvo se zahvaljuje ovoj nadasve čestitoj i humanoj porodici,a treba istaći da su ujedno donirali sredstva za kupovinu i dodjelu paketića za djecu iz našeg sela.To je dokaz da ima ljudi koji nezaboravljaju svoj rodni kraj i uvijke su spremni pomoći ne samo naš klub,već i ostale humane akcije u našem mjestu – poručio je Luka Mitraković, predsjednik kluba koji se nalazi u vrhu “Kjazerice”, i zajedno sa 13 Skojevki, Kalemima i Slobodom iz Donjih Podgradaca vodiće veliku bitku za plasman na regionalni Zapad.
A, Stevo Bosančić, veliki fan Mladosti iz Bajinca, vjerovatno zadovoljan, negdje odozgo, to sve promatra, i trlja ruke, jer njegov klub nije zaboravljen, čak šta više…..
Prvo jedno veliko bravo za Bosančiće.A odmah da dodam da sam svjedokom ljubavi mještana Bajinaca za njihom Mladosti.Tamo neke davne 72. Mladost sa Mirom Barašinom(poslije čovjekom košarke)se zvanično registrovala i uključila u takmičenje opštinske lige Gradiške.Momci iz Bajinaca su bili rado primljen član jer su igrali dobar fudbal i iz te sredine se svako malo “radjao” po koji dobra igrač koji je dosegao do dresa Jugo drugoligaša(radomir u Rudaru,Dragojević u Kozari) i mnogi drugi.Ove dve tri rečenice dovoljno će reći kako fudbal u Bajincima i dalje ima budućnost,iako ovi mladji momci baš puno ne misle na stvaranje novog naraštaja.Ja im mogu reći fudbal se još uvijek igra danju,a noć je za onu pravu ljubav i stvaranje potomstva.