Tog 19.juna 1989. godine Krajinu je pogodio zemljotres! Ali, onaj fudbalski sa epicntrom u Banjaluci na Gradskom stadionu. Borac je vojevao jednu od najslavnijih bitaka u svojoj istoriji, ulazak u Prvu ligu Jugoslavije, a rival je bio Proleter. Zrenjaninci su imali najbolji tim u svojoj istoriji: Ivić, Teljigović, Dubajić, Šarčević, Petrović, Gavrilović,…, a s druge strane ratnici Josipa Kužea: Kara, Tončo, Biki, Lipe, Špile, Durgut, Božo, Lupa, Suljo,…

Duel prsa u prsa, a podatak da je za taj meč prodano 22.658 ulaznica i danas zvuči gotovo nevjerovatno. Nikada ni prije, a ni poslije ni približno nije prodano ulaznica kao tada, pa je taj komadić papira, koji smo prikazali na slici bio vrijedniji od zlata. Na tribinama se našlo po slobodnoj procjeni oko 30.000 srećnika, bila je sagrađena i jedna montažna tribina, a Istok, Zapad, Sjever i Jug krcati!

Nažalost, pokojni Milorad Slavnić, tada direktor Borca, prisjećao se tih dana, kada je Banjaluka živjela za fudbal.

– Karata za Zapad nije bilo danima prije utakmice. Tapkaroši su prodavali za Istok. Dva dana prije utakmice zovu me iz Gradske Uprave da će na utakmicu doći 50 visokih zvaničnika i da im obezbjedim mjesta! Kažem, nema šanse, ali prije nego što sam to izgovorio, slušalica je već bila spuštena. Šta ću, partijski zadatak se mora izvršiti, smjestim ja te “goste”, ali zato ostali na Zapadu sjede jedni drugima na glavi. Narod psuje, galami da smo prodavali duple ulaznice. Nema ni stepenica za prolaz ,sve puno. Pet hiljada mjesta, a na tribini 10.000 –prisjećao se Slavnić po mnogima najveće utakmice koju je Banjaluka gledala.

Borac je slavio, i to na penale, one Šajberove. Baš zato trijumf je bio sladak, rijeka navijača se preselila prvo na teren Gradskog stadiona, a potom i na ulice grada na Vrbasu.

Slavilo se danima.

Borac je bio više od igre, nekada,….