Da pravi prijatelji, dobri i plemeniti ljudi zauvijek ostaju u srcu pokazali su članovi generacije 83/84 Fudbalskog kluba Borac, koji na turniru u malom fudbalu “Borik Nektar 2018” nastupajući pod imenom “Bojan Milošević 83” čuvaju uspomenu na rano preminulog golmana banjalučkog kluba.

Pokazali su da i poslije više od osam godina ne blijede uspomene na njegov vedri duh i spremnost da svakom pomogne.

– Dugo smo čekali da zaigramo zajedno. Jednostavno nismo mogli da se sakupimo, jer su neki od nas još aktivni fudbaleri, neki su često spriječeni zbog poslovnih obaveza. Želja nam je bila da na ovaj način sačuvamo uspomenu na Bojana, koji je bio veliki čovjek i borac, što je pokazao tokom liječenja. Nažalost nije uspio u najvećoj životnoj bici, ali će zauvijek biti u našim srcima– rekao je Bojan Garić, koji je zajedno za Srđanom Gojićem pokrenuo inicijativu da ekipa zaigra na turniru u “Boriku”.

Pored pokojnog Miloševića, koji je rođen 19. marta 1983. godine, Garića i Gojića u generaciji Borca 83/84 bili su njegovi vršnjaci Vule Trivunović, Čedomir Ćulum, Leonid Ćorić, Darko Jakovljević, Nebojša Anđelić, Dragan Janković, Goran Topić, Boris Đukić, Uglješa Klincov, Miroslav Višić, Igor Davidović, Tomislav Gračanin i Saša Panić, te godinu mlađi Nemanja Kokanović, Marko Tešić, Emilko Janković, Marko Grujić…

– Teško je i danas shvatiti da Bojan nije sa nama. Bio je pravi drug i prijatelj, spreman da svakom pomogne. Većina nas je bila uz njega u najtežim trenucima. Više puta smo raznim humanitarnim akcijama sakupljali novac za njegovo liječenje, ali bolest je bila jača. Ovo je samo simboličan način da mu se odužimo i da zauvijek čuvamo uspomenu na njega. Nastupamo na turniru veterana, dogodine će nam se priključiti i oni iz te generacije, koji su 1984. godište i nadam se da ćemo se u budućnosti daleko više družiti, a samim tim i češće se prisjećati njegovog vedrog lika –naglasio je Anđelić, koji je dodao da je Miloševića porodica podržala ovu akciju i da je oduševljenja gestom njegovih bivših saigrača.

Milošević je trenirao u Krajini, prošao sve selekcije u Borcu, a potom nastavio karijeru u BSK-u, za koji je posljednji put nastupio 28. marta 2009. godine, u meču protiv Proletera iz Teslića. Dan, dva poslije toga požalio se na glavobolju, vrtoglavicu i utrnule ruke, da bi nedugo potom bilo ustanovljeno da ima tumor na mozgu. Od tog trenutka krenula je bitka za život čuvara mreže pred kojim su tek bili najveći sportski i životni uspjesi. Liječenja u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, potom i u Rusiji, gdje je primio nekoliko terapija usporila su bolest, ali je nisu zaustavila. Ipak, svi su nadali da će izaći kao pobjednik, ali je Milošević 16. septembra 2010. godine zauvijek otišao sa životne i fudbalske scene.

– Tada sam igrao u Himkiju i kada je god dolazio na liječenje u Rusiju bio sam uz njega. Čak, kada je prvi put došao nisam mogao da povjerujem da je bolestan, a kada sam primio vijest da je preminuo bio sam slomljen. Bez imalo razmišljanja smo se sakupili i nadam se da će ovakvih trenutaka biti još više. Svi volimo fudbal, možda i previše, svi smo krenuli pod nadzorom trenera Bogdana Petkovića, kasnije Bobija Spasojevića i svi smo tada imali isti cilj, da postanemo poznati i priznati fudbaleri. Bojan, nažalost, nije stigao da ostvari sve svoje snove, ali smo zato mi tu da ga se dok smo živi sjećamo i da tako na neki način budemo uz njegovu porodicu, koja je sigurno najteže preživjela ovaj gubitak – rekao je Trivunović.

Ekipa “Bojan Milošević 83” je već odigrala jednu utakmicu na turniru u kojoj je savladala Kolibre sa 6:2.

– Nemamo ambicija što se tiče rezultata. Naš jedini cilj je da Bojan ne bude zaboravljen i sigurno ćemo dok god možemo nastupati pod ovim imenom u “Boriku” –dodao je Trivunović.

“Glas Srpske”