Film “Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića iz 1969. najskuplje je ostvarenje snimljeno tokom trajanja SFR Jugoslavije. Film je sponzorisala vlada Jugoslavije, a u popunjavanju budžeta koji je iznosio oko 12 miliona tadašnjih dolara, učestvovalo je čak 58 državnih firmi.Nesumnjivo da bi danas takav spekakl odnio gotovo sve Oskare, koje 70-ih godina prošlog vijeka nije kogao samo iz jednog razloga, jer je film dolazio iz komunističke zemlje!

Bitka na Neretvi početkom marta 1943. godine, poznata i kao bitka za oko 4.000 ranjenika i bolesnika, bila je najteža bitka Četvrte neprijateljske ofanzive u kojoj su jugoslovenski partizani probili obruč napadača i prešli na lijevu obalu rijeke kod Jablanice, povlačeći se tri mjeseca sa slobodne teritorije od Bihaća na jugoistok, ispred izrazito jačih koordiniranih snaga njemačkih SS i Vermaht divizija, italijanske divizije “Murđe” i ustaških i četničkih jedinica koje su s njima sadejstvovale.

Budžet je lično odobrio Tito. Riječ je o petom najskupljem filmu svih vremena van engleskog govornog područja. Snimanje i postprodukcija trajali su 18 mjeseci.  Pablo Pikaso dizajnirao je englesku verziju plakata za film. Prema Bulajićevoj tvrdnji, Pikaso nije tražio honorar, samo kutiju najboljih jugoslovenskih vina. Na premijeri 29. novembra 1969. u Sarajevu bili su i Sofija Loren i Omar Šarif.

Ovo je bio prvi i jedini zajednički film Jula Brinera i Orsona Velsa. Briner je tumačio partizana Vladimira Smirnova, zvanog Vlada Rus, a Vels četničkog komandanta – senatora. Obojica su umrli istoga dana, 10. oktobra 1985. godine. Osim njih, u filmu su učestvovale i druge, tada svjetske zvijezde Franko Nero, Hardi Kriger, Sergej Bondarčuk, Silva Košćina, Kurd Jirgens, Oleg Vidov, Špela Rozin i Entoni Doson s kojim se Tito sa zadovoljstvom družio. Uz njih, tu su, u zapaženim, a nekad i maestralnim ulogama, bili i naši Milena Dravić, Ljubiša Samardžić, Velimir Bata Živojinović, Boris Dvornik, Lojze Rozman, Nikola-Kole Angelovski, Stole Aranđelović, Miha Baloh, Faruk Begoli, Milena Dapčević, Dragomir Felba, Fabijan Šovagović, Pavle Vujisić, Abdurahman Šalja, Radko Polič, Branislav-Ciga Jerinić i mnogi drugi.

Za scenu eksplozije mosta na Neretvi reditelj je htio da koristi pravi most. U Jablanici je izgrađena replika u prirodnoj veličini, ali je dim od eksplozije bio toliko gust da su snimci kamera bili neuporebljivi. Čitav postupak je ponovljen, ali sa istim rezultatima. Na kraju je za snimanje korišćen minijaturni model mosta.

Konačni proizvod Veljka Bulajića i cijele glumačko-tehničke ekipe bio je nominovan za Oskara kao najbolji film van engleskog govornog područja 1969, ali ga je pobjedio film “Z” grčko-franuskog reditelja Koste Gavrasa. Godinu dana ranije u toj kategoriji je trijumfovao ruski reditelj i glumac Sergej Bondarčuk filmom “Rat i mir”, koji je u “Bici na Neretvi” igrao komandanta artiljerije Martina iz Slovenije.

U snimanju je učestvovao kombinovani puk tadašnje JNA sa 10.000 vojnika, uništena su četiri posebno konstruisana sela i jedna tvrđava. Sovjetski tenkovi T-34 “glumili” su njemačke tenkove “Tigar I”. Oni su se kasnije pojavili i u američkom filmu “Ratnici” sa Klintom Istvudom i Donaldom Saterlendom i u “Sutjesci”, takođe fescinantnom partizanskom filmu reditelja Stipe Delića iz 1973. godine.