“Nova godina kuca na vratima, čaše gore svi, čaše gore svi”….dobro znani stihovi legendarne grupe “Nervozni poštar”, odjekivali su banjalučkim kvartovima, kafićima, restoranima, šetalištima, sve je sijalo, kao nekada…..

Uopšte više nema sumnje da je Banjaluka, uz Beograd postala regionalni brend, koji pretenduje da vrlo brzo postane i turistički bum za cijelu Evrope, jer ovakvog provoda, gostoljubljivog naroda, i za većinu primamljivih cijena, gotovo da nema nigdje.

Spektakularan doček Nove godine, na Trgu Krajine okupio je između 30.000 i 50.000 duša. nisu ni važne cifre, jer oni stariji kažu da ovako nije bilo od dočeka fudbalera Borca poslije osvojenog Kupa Maršala Tita u Beogradu. A to je bilo sada već davne 1988. godine….

Kao nikada do sada prelijevali su se srpski, hrvatski, slovenački, sa svim mogućim dijalektima, bilo je ikavice, ekavice, ijekavice, ali svi su se odlično razumjeli, kao ljudi željni BOLJEG ŽIVOTA. To svi zajedno zaslužujemo, bez ikakave razlike. Ako za jednu noć Petar Grašo i Neda Ukraden spoje nespojivo, zašto to onda ne urade i političari!?

Mladi gradonačelnik Draško Stanivuković napravio je pun pogodak što je Banjaluku otvorio, pokazao da je uvijek bila šeher Banjaluka, ali i novo lice svjetske i evropske metropole. Da izvine mnogi, Sarajevo i društvo mogu tako nešto samo sanjati.

Moglo je i bolje, uređenije, sa više sadržaja, autobusi su u ova dva – tri dana mogli besplatno voziti stalno i danju i noću, i to treba da bude kotač – pokretač Stanivukoviću i čelnicima Banjaluke da od grada na Vrbasu stvore brend kakvog nigdje nema. Na dobrom su putu, ali posla je još mnogo, i nemojte se zanijeti jednom dobrom noći. Ovako treba da izgledamo svaki dan, a stanovnici šehera uvijek da budu nasmijani, gostoljubljivi, i pravedni poput Petra Kočića, jer Krajina ima što niko nema.

Na prelazu godine, Banjaluka je raširila krila samo jednoj vjeri: DOBRIM LJUDIMA!!!

Poput hita Nede “Zora je…”, koji je pjevalo i staro i mlado, mi ćemo dodati: ….svanula, i nedajte više nikada da smrkne.