Alen Medović, šef je stručnog štaba Fudbalskog kluba Kozara iz Gradiške. Upoznali smo se početkom marta ove godine, kada su meč igrali fudbaleri Sloboda Nova banka – Kozara, u proljećnom dijelu šampionata. Onako spontano na “prvu” smo se našli i na neki način sprijateljili.

Prije početka utakmice razmjenili smo nekoliko rečenica, a poslije meča Alen je dao izjavu za medije. Utakmica je završena 2:2, a osvajanjem boda na “Lukama” Medović je bio prezadovoljan. Nije krio svoje zadovoljstvo, jer je njegova ekipa gubila sa 2:0, a li su u drugom poluvremenu zahvaljujući golovima Milana Šikanića stigli do izjadnečenja.

Bio je to Medovićem debi na klupi Kozare, ekipe koja se nalazila u opason zoni kao i Sloboda. I ako je bio početak proljećnog dijela šampionata, Alen me ohrabri svojom izjavaom:

-Ma ne brinte Sloboda i Kozara ostaju u ligi! Pa zar ne vidite da imamo dobre timove. Oduševljen sam uslovima koje Sloboda ima za treniranje i odigravanje mečeva. Mrkonjić zaslužuje stabilog prvoligaša – reče tada Alen.

Medović što je prognozirao, tako je i bilo. I Sloboda i Kozara su i dalje igraju u Prvoj ligi Repeublike Srpske.

I prije dvadesetak dana, novi susret sa Medovićem i novi meč Sloboda Nova banka – Kozara. I opet nerješen rezultat, ovj put 1:1.

I novi susret i novinarska priča sa Alenom. Zasigirno jednim od najboljih trenera u Prvoj ligi Srpske. Fudbalskim stručnjakom koji plijeni samopouzdanjem i vizijom igre svoje ekipe na terenu. Nevjerovatno je koliko je “skenirao” ekipe i sve fudbalere koji igraju u Prvoj ligi Repeublike Srpske. Do najsitnijih detalja i onda nje ni čudo, što tim Kozare postiže zapažene rezultate.

Zanimljivo je da je Alen rođeni Mostarac. Rođen je prije 45 godina u gradu na Neretvi. Ali su ga životni i fudbalski putevi odveli u Sloveniju. Tačnije u Kopar, gdje je i počeo svoj trenerski put. Ima profi UEFA licencu. Radio je u nekoliko slovenačkih klubova. Jedno vrijeme u Hrvatskoj i Italiji.

Tipičan je primjer slovenačke trenerske škole fudbala. Savremenih shvatanja fudbala, gdje se i najsitniji detalj u pripremanju ekipe ili utakmice ne prepuštaju slučaju.

I tako, nasta ova priča o jednom dobrom treneru i izuzetnom sportskom radniku. I ako mogu biti subjektivan i na naki način mom još jednom doborm drugu.

Radeći novinarski posao i “čučeći” četrdesetak godina na “Lukama”, upozano sam bezbroj trenera koji su sa svojim ekipama gostovali u Mrkonjić Gradu. I uvijek sam se trudio da imam korektan odnos i da stvaram nova prijateljstva. Bilo je tu veliki fudbalskih imena, nekadašnjih reprezentativaca…, ali i trenera početnika koji su kasnije načinili značajnu trenersku karjeru.

Jedna od rekordera, po broju različitih ekipa koje je vodio na utakmicama sa Slobodom na “Lukama” je trener Mile Lazarević. Sadašnji trener Drine iz Zvornika. Po završetku meča nabrojasmo čak osam, devet različitih ekipa koje je vodio na utakmicama sa Slobodom. Veliko trenersko ime i gospodin od glave do pete. Čovjek koji se obradovao našem novom susretu i razgovoru.

Čudno je i zanimljive to mrkonjićke fudbalske ćoše. Naravno i fudbalske priče od kojih bi se moglo napisati na desetine životnih romana i zanimljivih priča.

I istina da je fudbal čarobna igra, koja spaja ljude!

Teskt i foto: Slobodan Dakić