I dok današnji Borac bije bitke za o(p)stankom, prije tri-četiri decenije u Krajiškoj ljepotici igrao se atomski fudbal! Borac nikome nije dao pardona, ma o kome se radilo. Ponekad se i gubilo, znalo primiti i po sedam pogodaka (Partizan), ali uvijek je bilo dostojanstveno. Gradskim stadionom su špartali Džajić, Santrač, Marić, Bajević, Bjeković, Savić, Pižon, Piksi, Dejo, Boban, Bokšić, Šuker,…i većina od njih odlazila je pognutih glava. Uvijek pun stadion klanjao im se na fudbalskom umijeću ,ali navijalo se za svoj Borac. I ova fotografija pokazuje dio te slavne istorije, istorije, iz duela Borca i OFK Boegrada. Akteri, Ilija Petković, Berislav Buković i Muhamed Ibrahimbegović. Već na zalasku karijere, Ilija je došao svoj poslednji ples odigrati tamo gdje je i počeo u dresu “romantičara”, čijje je boje u dva navrata branio 16 godina!
Ošto oko fotoreportera uhvatilo je trenutak kada Ilija Petković, inače veoma uzoran sportista, dobija crveni karton, jedini u karijeri! S druge strane Fišer to s čuđenjem ispraća, a Buković, poznat kao besprekorni borac imao je još što šta reći Petkoviću uz ispraćaj u svlačionicu.
Trenutak istorije, ali i pokazatelj kakav se fudbal tada igrao, jer Petković je tih godina važio za najbolje desno krilo svijeta. Možda i jeste, ali u Banjaluci nije bilo prolaza, ni za njega, ni za mnoge,…
Sve je onda bilo nekako drugačije, ljepše, mirnije. Romantično i simpatično jer nije bilo razdvajanja i većina je bila složna u svemu pa i u navijanju za Borac…