Franjo Tuđman je ubijen oružjem koje izaziva rak, baš kao i svi drugi predsjednici svijeta koji su se suprostavili SAD -a?

Čvrsto vjerujem da su pokojni predsjednik Franjo Tuđman i ministar Gojko Šušak otrovani u Dejtonu. Obojici se rak na malome mozgu pojavio istog dana, minute i sata.Tuđman kao i Gojko Šušak, istog su dana oboljeli od iste vrste tumora na malom mozgu. Dogodilo se to nakon sastanka u Dejtonu, a ubrzo nakon toga oni umiru. I u februara 2001. godine, takođe od raka, umire i general Zvonimir Červenko, načelnik Glavnog štaba Hrvatske vojske u “Oluji”. Ovo su riječi Ljube Ćesić Rojsa, penzionisanog i kontroverznog penzionisanog generala hrvatske vojske, koji je o ovome progovorio sada već davne 2002. godine.

Vrijeme je da se zapitamo koliko to može biti slučajno, jer ako samo pogledamo bližu istoriju, svi važniji predsjednici svijeta umrli su upravo od raka. Čini se kako ipak iza svega stoji tajna tehnologija koja je u rukama SAD-a već godinama, a pomoću nje se uređuje svijet po njihovoj volji. Ubijaju se predsjednici i protivnici globalizma, te svi oni koji se suprostave SAD-ovoj nadmoći.

Tokom istrage koju je 1975. godine proveo “Poseban odbor američkog senata” u vezi sa zavjerom ubijanja stranih vođa, otkriveno je da je Centralna obavještajna agencija proizvela i posjedovala pištolj s otrovnim strelicama koji uzrokuje srčani napad i karcinom.

Kada je krajem 2011. godine u svom godišnjem obraćanju vojsci predsjednik Venecule Hugo Čavez rekao da postoji mogućnost da SAD posjeduje tajno, visoko tehnološki razvijeno oružje kojim je moguće “zaraziti” ljude karcinomom, mnogi su na ovu njegovu izjavu koju su prenijele svjetske agencije samo odmahnuli rukom, odmah je svrstavajući u kategoriju “bombastičnih” i “živopisnih” tvrdnji po kojima je Čavez bio poznat.

Međutim, oni malobrojni koji su obratili pozornost na njegovo upozorenje primijetili su da je vrlo teško objasniti što se događa s predsjednicima južnoameričkih država među kojima je zavladala prava “epidemija” raka. Oni su morali pogledati popis oboljelih i pomisliti da je to teško objasniti primjenom zakona vjerojatnosti i da tu doista ima nečeg čudnog.

A taj popis je zaista impozantan i na njemu se nalaze:

Kristina Kirčner, predsjednica Argentine, koja je oboljela od raka štitne žlijezde, a koja je na tom mjestu naslijedila svog supruga

Nestora Kirčer, oboljelog od raka crijeva

Olanta Humala, predsjednik Perua (rak želuca)

Luis Inacio “Lula” de Silva, bivši predsjednik Brazila (rak grkljana)

Dilma Vana Rosef, sadašnja predsjednica Brazila (rak limfnih žlijezdi)

Fernando Lugo, bivši predsjednik Paragvaja (rak limfnih žlijezdi)

Evo Morales, predsjednica Bolivije (nazalni rak)

Ako se ovom popisu pridoda i sam Hugo Čavez, kao i kubanski predsjednik Fidel Kastro, zaista se postavlja pitanje kako je to moguće.

Upravo je Fidel Kastro, koji je vodio dugogodišnju borbu s rakom, bio taj koji je upozorio Huga Čaveza na opasnost, rekavši mu da dobro pazi što jede i pije, jer postoji visoko razvijena tehnologija kojom se može izazvati rak kod ljudi, koju CIA koristi za eliminisanje svojih političkih protivnika.

– Fidel mi je uvijek govorio: Čavez, čuvaj se. Ti ljudi su razvili tehnologiju… Pazi što jedeš i što ti daju da jedeš… dovoljna je jedna iglica i mogu ti ubrizgati bilo što – prenio je Čavez riječi svog prijatelja Kastra, koji je preživio nebrojene pokušaje atentata i sasvim sigurno bio dobro upoznat s opasnostima koje ga vrebaju na svakom koraku.

Svi ovi bivši i sadašnji predsjednici južnoameričkih država su, manje ili više, pripadnici socijalističke i ljevičarske orijentacije koji pokušavaju donositi demokratske i ekonomske promjene u svoju zemlju, što je politika koje je u suprotnosti s interesima SAD kojima ne odgovara jačanje država Latinske Amerike i koje su stotinama godina držale monopol na ovom kontinentu i postavljale po svom nahođenju marionetske režime i predsjednike, ne prezajući ni od otvorene podrške vojnim pučevima i raznoraznim diktatorima, čiji je cilj bilo vlastito bogaćenje i stjecanje moći na račun mase svojih manje sretnih sunarodnjaka čiji su životi protIcali u krajnjoj bijedi i siromaštvu.

Tokom istrage koju je 1975. godine proveo “Poseban odbor američkog senata” u vezi sa zavjerom ubijanja stranih vođa, otkriveno je da je Centralna obavještajna agencija proizvela i posjedovala pištolj s otrovnim strjelicama koji uzrokuje srčani napad i karcinom. Iz ovog pištolja je ispaljivana strelica natopljena smrznutim tekućim otrovom, širine vlasi kose i dužine pola centimetra, koja je mogla probiti odjeću i koju je bilo gotovo nemoguće otkriti jer nije ostavljala nikakav trag na tijelu žrtve.

Kvame Ture, nekadašnji radikalni vođa “Crnih pantera”, sve do svoje smrti tvrdio da ga je CIA otrovala karcinomom. On je umro od raka prostate u svojoj pedeset i sedmoj godini, a po riječima njegovih prijatelja, nikada nije ni pio ni pušio, bavio se plivanjem, vježbao je svakog dana i vodio računa o svom zdravlju.

Džek Rubi koji je ubio Lija Harvija Osvalda, atentatora na američkog predsjednika Džona Kenedija, umro je od raka pluća 1967. godine. Ono što je neobično jest to  što su kod njega prilikom autopsije otkrivene maligne stanice koje nisu poticale iz respiratornog sustava. Rubi je članovima svoje obitelji prije smrti rekao da mu je neka kancerogena supstanca ubrizgana u zatvoru kada je injekcijama liječen od gripe.

Neobična je i misteriozna i smrt Aleksandra Litvinenka koji je umro 2006. godine u Londonu od posljedica trovanja polonijem 2005. Ostaje samo nagađati koja je obavještajna služba za ovo bila odgovorna. Ali, on je gotovo odmah umro od izuzetno progresivnog oblika raka koji mu je zahvatio sve vitalne organe.

Još jedan tipičan slučaj trovanja jest onaj bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka otrovom pod imenom “dioksin” koji je bio proizveden u nekoj laboratoriji izvan Rusije.  “Dioksin” je poznat kao otrov koji izaziva rak nazalnih šupljina i respiratornog sustava.

Za smrt palestinskog lidera Jasara Arafata mnogi sumnjiče izraelsku obavještajnu službu Mosad. Prema mišljenju francuskih ljekara koji su izvršili autopsiju, on je umro od masovnog krvarenja u mozgu, izazvanog poremećajem u protoku krvi čiji je uzrok neka nespecifična infekcija. Broj trombocita u njegovoj krvi bio je izuzetno nizak, a broj leukocita izuzetno visok, što odgovara simptomima raznih bolesti, uključujući leukemiju, upalu pluća, kao i nekih bolesti krvi.

Upotreba otrova, kancerogenih supstanci, virusa i bakterija je vjerovatno samo vrh ledenog brijega. U vrijeme ogromnog tehnološkog napretka, kako javnog, tako i tajnog, upotreba različitog “energetskog” i “frekvencijskog” oružja ne predstavlja više samo domen znanstveno-fantastičnih filmova, već, najvjerojatnije, našu svakodnevnicu.