Najpoznatiji sportski kolekcionar sa prostora bivše Jugoslavije Boris Vrhovac posjeduje čak četiri dresa Dijega Armanda Maradone, od kojih su tri potpisana, a posebno vrijedan, trenutno jedan od najvrednijih, jeste onaj u kojem je legendarni “mali zeleni” odigrao svoju posljednju utakmicu.

Ovaj Banjalučanin punih 14 godina je radio kao fizioterapeut katarske rukometne reprezentacije, tamo se i upoznao sa srpskim stručnjakom Borom Milutinovićem, kojeg, ne bez razloga, smatra drugim ocem, a uz njegovu pomoć uspio je da se upozna sa mnogim velikanima svjetskog sporta. Jedan od njih je i Maradona, sa kojim se sreo tri puta. Posljednji je bio posebno upečatljiv.

– Zadesio sam se u Dubaiju sa rukometnom reprezentacijom Katara, a kako je ljekar Al Vasle bio naš čovjek iz Beograda, doktor Dejan Jovanović, preko njega sam uspio da se uvučem na trening. Maradona me prepoznao i na moje pitanje može li da mi pokloni neki suvenir rekao je da nema problema. Tada sam dobio njegov oproštajni dres sa utakmice Argentina – Ostatak svijeta, uz komentar: “Ti ćeš ovo čuvati bolje nego ja!” Tada su me prevladale takve emocije da sam počeo da plačem i tek sam mnogo kasnije postao svjestan šta sam dobio na poklon – objasnio je Vrhovac.

U svojoj kolekciji ima oko 1.000 dresova, a među njima i četiri Maradonina, od kojih su tri potpisana.

– Prvi dres, koji je, nažalost, replika, dres reprezentacije Argentine, kupio sam u Dohi kada sam saznao da će uskoro doći. Sve ostalo mi je organizovao Bora, a moje je bilo samo da se pojavim. Istog dana sam imao i priliku da se, samo dvadesetak minuta nakon druženja sa Maradonom, nađem i sa Peleom. I sa njim sam se slikao i dobio potpisan dres, a za sve je opet zaslužan Bora – prisjeća se Vrhovac.

Nekoliko godina kasnije, 2011. godine, takođe u Kataru, ponovo se sreo sa Maradonom i tada je dobio potpisani dres Napolija.

Kao da se znamo godinama

Sa posebnim pijetetom Vrhovac se osvrnuo na kontakte sa Maradonom.

– Meni je prijateljstvo sa Borom Milutinovićem otvorilo mnoga vrata, tako da sam mogao da sasvim normalno pričam sa Maradonom. Pitao sam ga za pogodak rukom Englezima i rekao mi je da je to bila utakmica koja se igra jednom u životu. Posebno zbog tadašnjeg odnosa Argentine i Engleske i njihovog rata za Foklande. Naredna dva susreta bila su već mnogo opuštenija. Ponašao se kao da me zna od rođenja, a takav je bio i u susretu sa navijačima, pogotovo djecom – prisjetio se Boris druženja sa Maradonom.

“Glas Srpske”