“Sead i Semir unose vam nemir”, bio je čuveni  transparent navijača Veleža koji su nosili od Vardara do Triglava. A Sead i Semir bili su vihorna krila “rođenih” Kajtaz i Tuce. “Žarili su i palili” osamdesetih godina prošlog vijeka i ostali zapamćeni kao tandem koji je na terenu mogao sve.

“Rođeni” su tada znali utrpati  Zvezdi, Partizanu, Borusiji Dortmund i po pet komada, i još toliko im “oprostiti” jer su se igrali fudbala. Tuce je danas u Švajcarskoj, a Kajtaz u svom Mostaru, u ekskluzivnom intervjuu za naš portal pokušao je povući paralelu između onih i ovih vremena.

Šta danas radi Sead Kajtaz ?

– Tu sam, nigdje daleko od Veleža i Mostara. Bio sam jedno vrijeme trener, pa sportski direktor. Predsjednik sam i Odbora za posredovanje i savjetovanje u FSBiH. Tu su još Duško Bajević i Faruk Hadžibegić. Pokušavamo pomoći, ali najviše kroz sportska pitanja. Sve ostalo me manje interesuje, a i slabo se snalazim.

Kako gledaš na karijeru koju si imao iza sebe ?

– Velež je bio jak, ali i cijela liga. I tada je favorizovana “velika četvorka”, ali uvijek bi im neko pomrsio račune. Mi smo osvojili Kup Jugoslavije pobjedivši Dinamo, šampioni su bili Sarajevo, Vardar, Vojvodina, pa Željo je igrao polufinale Kupa UEFA. Nisi nikada znao gdje je mina, a bogami i mi smo bili jedna od njih, hahahah.

I pored sjajnih partija nije ti palo na pamet da napustiš Velež ?

– Ma kakvi! To bi bila izdaja Mostara. Imao sam konkretne ponude Hajduka i Dinama, preogovarao sa Partizanom, ali bilo mi je nezamislivo da u Jugi igram za neki drugi klub izuzev Veleža. Takva su vremena bila, nije meni niko branio, čak su me i nagovarali da se odlučim na taj korak. Međutim, ja sam u svojoj glavi imao osjećaj da ako pređem i dođem na odmor u Mostar, neću od sramote moći prošetati gradom. S kim jadan ne bio popiti kafu ? I nije mi žao, neke stvari ne mogu se kupiti novcem. A tu ljubav kupili smo još iz vremena Bajevića, Marića, Vladića, i oni su bili legende kluba, ali su iz Veleža i pored silnih ponuda otišli samo u inostranstvo. Samo dva igrača, Blaž Slišković (Hajduk) i Goran Jurić (Crvena zvezda) su napravili te poteze, ali mislim da su svi oni koji su ostali, zadovoljniji od pomenute dvojice, barem u srcu.

Tvoja tvrdoglavost koštala te je i malog broja nastupa u A reprezentaciji Jugoslavije ?

– Imao sam samo četiri nastupa. Debitovao sam na “Hejselu” kada smo pobijedili Belgiju (2:0). Na mom mjestu igrao je Zlatko Vujović, odličan igrač, ali da sam igrao u “velikoj četvorci” imao bi više nastupa sasvim sigurno. Za mladu i olimpijsku selekciju odigrao sam preko 40 utakmica, a nisam zaboravio igrati fudbal kasnije. Takav je poredak tad bio, i ne ljutim se,…..

Protiv koga si volio igrati ?

– Nisu bitna imena, i ne želim omalovažavati te ljude. Uvek je bilo dobrih i lošijih partija. Ja bi istakao beka Hajduka Branka Miljuša. On je uvijek nalazio recept kako da me zaustavi. Bilo mo je draže nadmetati se sa takvim, nego onima kojima sam po pet –šest puta za poluvrijeme proturio loptu kroz noge,…

Ti si “pod Bijelim brijegom” odrastao, a Velež danas tamo može samo u goste ?

– Nisam mogao ni zamisliti da može biti rata. Mostar je još uvijek podjeljen grad, i to je istina. Međutim, vjerujem da će u ljudima pobjediti ono dobro i da će se jednog dana naći kompromis i da će Velež i Zrinjski igrati na istom stadionu. Ako Mogu Inter i Milan, za jedne je “Đuzepe Meaca”, a za druge “San Siro”, onda mogu i moraju i Velež i Zrinjski. To je poruka političarima, da sport treba da spaja ljude.

Da li ti teško pada činjenica da veliki klubovi iz BiH tavore, a oni “mali” igraju glavne uloge ?

kajzaz s

– Financije odlučuju, u svijetu, pa i kod nas.  Čim ih nema ti klubovi nestanu. Brotnjo je je bio šampion države, pa Modriča,danas su drugoligaši. Ovi veliki jesu u problemima, ali isplivaće kad –tad. Tradicija je nešto što se poštuje i u kosmosu, samo kod nas se olako prelazi preko nje.

Čuješ li se sa Tuceom. Navijači “rođenih” kažu da treba vas dvojicu spojiti da Velež bude ono što je nekada ?

– Gotovo svakodnevno. Dobri smo prijatelji, još od mlađih dana. On je u Lucernu, čeka da prođu ova “luda” vremena. Ko zna, možda opet budemo tandem kojeg će se plašiti cijela Juga, hahahahaha.

Jesi li za Balkansku ligu?

– Jesam, ako ima mjesta za Velež u njoj, hahahah. Naravno, samo budala ne želi igrati na Marakani, Poljudu, Maksimiru, Bežigradu,…a nažalost takvih jeste malo, ali odlučuju o svemu,….