Svojim iskazom i željom da bude svjedok saradnik, Kemal Čaušević, bivši direktror Uprave za indirektno oporezivanje u vrtlog milionskih afera stavio je krem BiH društva, ali i Republike Srpske, pogotovo onaj politički dio. Naš portal došao je do ekskluzivnog izvještaja Čauševića, koji ćemo podijeliti sa vama u narednih nekoliko nastavaka, a zbog autentičnosti dokumenta, on je podijeljen baš onako kako je Čaušević i otkrivao detalje:

Što se tiče terminala tu bi priču trebalo početi vraćajući se na sam završetak rata, kada su praktično počele funkcionisati u pravom smislu, granice prema susjednim zemljama, koje su do tada negdje bile linije između zaraćenih strana, a negdje praktično nisu postojale, jer su bile izuzetno labave poput granica između srpskog entiteta i Srbije ili granice hrvatskih teritorija u BiH sa Hrvatskom. U tom momentu mi nismo imali uređenih graničnih prelaza, a neki GP su više ličili na kozije staze, nego na granične prelaze. Radilo se u principu o punktovima na redovnim putevima od kojih je trebalo ustanoviti granične prelaze i carine. Međunarodna zajednica obezbijedila je određene donacije za izgradnju GP i pare su bile na računima pripremljene za izgradnju nekih od prelaza, ali se više godina tome nije pristupalo. Kada sam preuzeo Upravu i kada je počela raditi u punom kapacitetu preuzimanju carinskih entiteta, odmah sam pokrenuo aktivnosti da se iskoriste novci obezbijeđeni za izgradnju GP i započeto je sa uređenjem GP Rača i Izačići, a nakon toga i ostalih 10-tak graničnih prelaza i to: Šamac, Orašje, Karakaj – Zvornik, Kamensko – Tomislavgrad, Strmica, Hukića Brdo – Velika Kladuša, Klobuk, Zubci, Dubica itd. Na svakom uređenom GP, u sklopu GP nalazi se i carinski terminal, koji je u punom vlasništvu UIO-e. Međutim, na CI u unutrašnjosti od samog početka ustanovljen je sistem izjamljivanja terminala za skupe pare od privatnika. Uglavnom radilo se o državnim firmama koje su kasnije privatizovane, a novi vlasnici terminala obično i redovno  su čvrsto povezani sa određenim ljudima iz vlasti. Čim sam preuzeo Upravu shvatio sam da se radi o pravom kriminalu i pokušao sam to da promijenim. Moj plan bio je da UIO-e od svojih sredstava kupi jeftino neizgrađeno građevinso zemljište kakvog za izuzetno sitne pare možete naći u unutrašnjosti, pri čemu kvadrat zemljišta ne bi bio niti jednu marku. Čak šta više, bilo je dogovora o tome da nam lokalne zajednice poklone zemljište u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Banjaluci. Za vrlo kratko vrijeme lokalne zajednice su odustale od poklanjanja zemljišta, a predhodno smo takvo nešto bili dogovorili na sastanku u UIO-e, koji sam ja organizovao, kada je donesen takav zaključak o poklanjanju zemljišta između predstavnika opštine Tuzla, koga je poslao Jasmin Imamović, Ljube Bešlića gradonačelnika Mostara, Verice Kunić koja je glavna za urbanizam u Banjaluci i Asim Sarajlić ispred opštine Vogošća, koji je iskazao spremnost da pomogne, odnosno da da zemljište po uslovima koji su propisani opštinskom odlukom. Prvo je odustao Mostar, pri čemu su poslali dopis da povlače svoju velikodušnu ponudu, a nakon Mostara odustala je i Tuzla, a potom  Banja Luka, a jedino preostala ponuda sarajevske opštine Vogošća. Obzirom na ove odustanke cijeli koncept se trebao promijeniti, pa smo tad išli na ono o čemu sam govorio da kupimo jeftino neizgrađeno zemljište. Međutim, ovakav plan nije odobrio Upravni odbor pravdajući to nedostatkom sredstava za tu investiciju, što je po mom mišljenju tužno, nije samo po mom mišljenju zdrava logika, pamet i matematika kaže drugačije. Na području Regionalnog centra Sarajevo u Sarajevu, npr: u Ilijašu koji takođe sarajevska opština i tu 15 duluma bez problema se mogu kupiti za iznos od 30 do 100 hiljada maraka, a mnoge druge lokacije u Sarajevu koje nisu tako da kažem elitne. Iznajmljivanjem terminala taj iznos propadne prihod Upravi za nekoliko dana. Ponovo ponavljam za svega nekoliko dana za iznajmljivanje terminala u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Banjaluci za nekoliko dana izgubi više novaca nego što bi potrošila da je sama kupila zemljište i izgradila terminale. Upravni odbor je u potpunosti izlobiran od strane političkih predstavnika, članova UO koji su odlučivali o interesima vlasnika zemljišta nego za BiH. Meni je pouzdano poznato da je Fuad Kasumović povezan sa vlasnikom terminala u Doljanima, a Anto Vidačak sa Draganom Čovićem i Bevandom, a priča se da je Vidačak dugogodišnji finansijer Dragana Čovića, a već sam vam opisao njihov odnos kroz nabavku zgrade. Što se tiče terminala u Sarajevu, terminal je biovlasništvo Željeznica Federacije, a onog momenta kada su željeznice ušle u poslove sa Carinskom upravom FBiH i kada su počeli da ostvaruju dobre prihode taj terminal je privatizovan i otišao je u slovenačke ruke, a privatizovan je tek onda kada su počeli da isisavaju pare iz carine. Taj ugovor potpisao je Nedžad Branković, a sa druge strane Muhamed Bijedić ispred Carinske uprave Federacije. Siptomatičan je terminal i u Brodu koji je jedini GP koji nema svoj terminal iz razloga, jer nismo uspjeli kupiti zemljište na GP zbog jedne osobe koja se inati sa svojom kućom, a ta osoba siguran sam da je u vezi i dogovoru sa osobom koja iznajmljuje terminal. Slična situacija je u svim drugim CI u unutrašnjostim jer sve CI imaju terminal koji se iznajmljuje od fizičkih osoba i svaki od tih terminala ima svoju priču.

Kemal Causevic

Međutim, od mog dolaska u Upravu kada već nisam uspio sa planom, uopšte neiznajmljujemo terminale, nego da imamo svoje, uspostavio sam sistem prema kojem su prihodi od ulaska u terminale trebali biti dijeljeni na način da Uprava zarađuje 70%, a vlasnik terminala 30%. Odmah je bilo otpora takvom razvoju stvari i Upravni odbor to nije prihvatio, nego su išli u korist vlasnika terminala, pa je zamjenjen omjerom da je prihod Uprave 30% od iznajmljivanja. Predsjedavajući Radne grupe koja je utvrđivala omjer podjele dobiti je bio Mato Lučić iz Brčkog, a Lučić je organizovao sastanak sa vlasnicima terminala i sa njima usaglasio takav omjer. Zašto je Upravni odbor išao protiv Uprave, trebate pitati njih, ali ja sam definitivno i imao problema sa nekim od terminala zbog ove podjele dobiti. Reci Halil Bajramović mi je prijetio, a on je bio vlasnik terminala u Bihaću i čovjek je koji je zgrnuo enormno bogatstvo iznajmljivanjem terminal. Te prijetnje došle su i do policije, a naknadno mi je Halil rekao da je pogriješio da nije trebao prijetiti meni, nego da su drugi uzeli pare, a ne ja. Jas am bio izložen, ne samo ja i moj tadašnji zamjenik Dževad Nekić prijetnjama Mehe Bavčića direktora terminal u Sarajevo Intereuropa, iz razloga jer sam imao namjeru premjestiti na drugu lokaciju terminal u Sarajevu. Ovaj terminal je i vama poznat zbog slučaja sa Alijom Mašić, pa vam je jasno da interes Uprave zbog neplaćanja terminal od strane Intereurope i ne vršenja nadzora, jer naš interes je bio da promjenimo lokaciju zbog loših odnosa sa Intereuropom. Ovaj moj rad doveo je do značajnog prihoda za Upravu, jer do tada ovih prihoda nismo imali nikako, a od tada do sada su 70 miliona maraka prihodi po ovom osnovu.

 

U NASTAVKU

Džakula “gazda” Mostara

 

Svakog dana objavljivaćemo transkripte Kemala Čauševića, a u sledećem nastavku čitaćete kako je Miro Džakula poslovao u Upravi Indirektnog oporezivanja Mostar, i šta je sve skrivao od državih službi, za svoju i korist svojih sardnika.. Čitajte “Pravdabl.com” i saznajte istinu koja je skrivana od vas,….