Poslednja sjednica Izvršnog odbora FSRS imala je i te kako buran tok, barem kada je u pitanju njen član iz Banjaluke Dejan Travar. Pokušao je da se usprotivi na neke odluke, nudio i  dokaze, Pravilnik, Statut, ali slaba je to vajda, kada je u pitanju fudbalska vlada kojom rukovodi Mile Kovačević.

– Iako su neki jedva dočekali da prenesu svoju istinu da sam podnio ostavku na mjesto člana Izvršnog odbora FSRS, to nije tačno! Jesam demonstrativno napustio sjednicu, ali o mom mandatu može raspravljati samo onaj ko me je i postavio na tu funkciju, a to je PFS Banjaluku, kome ću na prvoj sjednici podnijeti izvještaj o svemu što se dešavalo na ovom zboru jednoumlja – poručio je Dejan Travar.

A kao razlog, bila je želja fudbalske strukture FSRS da još jednom na mala vrata pokuša ugurati banjalučki kadar u svoje redove, a da za to nemaju saglasnost zvaničnih organa PFS Banjaluka.

– Ja sam dijete banjalučkog asfalta i ne dam na svoju Banjaluku! Volim ja i Gradišku, čak i na nju polažem mnogo veće pravo nego neki, ali zar Banjaluka treba da dozvoli da joj Gradiška odlučuje o tome ko će koga gdje predstavljati! Nije to samo bilo u slučaju Vidačković, koji je ispao zbog Ćejića, odnosno želja nekih drugih, tako je poodavno, a ja sam već dvije godine u Izvršnom odboru FSRS. Samo kad se sjetim kako je zimus sudija Širko prošao na listu, pa kako je sada Zrilić izvisio sa nje, i takvih je primjera stalno – nastavlja Travar, koji obavlja i funkciju predsjednika Gradskog fudbalskog saveza Banjaluka, čiji izbori su se, takođe našli na tapetu FSRS.

– Četiri godine (od 2012) radimo po jednom Statutu, i svima valja, kada Banjaluka provede izbore, Statut nije validan, i tako ukrug. Da smo radili kako sada traže, tražili bi da održimo Skupštinu kako smo je mi odradili. Jednstavno, članovi Izvršnog odbora FSRS nemaju snage da se suprostave predsjedniku Mili Kovačeviću. I ako neko pokuša da na nešto ukaže, brzo ga poklopi sam Mile, ili Petković, ili neko od njihovih doušnika. Ne znam šta je jednopartijski sistem, ali u FSRS mi sve liči na to. Tamo demokratije odavno nema, o pravu i pravdi, bolje da ne pričamo. Pogledajte samo poslednji slučaj Rudara iz Ugljevika koji je tražio zaštitu zakonitosti Pravilnika o fudbalskim takmičenjima. Iako svi članovi Izvršnog odbora odlično znaju da su djeca iz Ugljevika ni kriva ni dužna jedva iznijela žive glave iz Rogatice, svi su glasali protiv prijedloga! Bio sam uzdržan, ali bilo me je sramota slušati obrazloženje Kovačevića da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj nema logike. Zato nam se dešavaju takve stvari, i zato sa strahom šaljemo djecu bilo gdje, a fudbal je tu gdje jeste – nastavlja Travar i priča još jednu anegdotu sa fudbalskih vlada, koja možda i najbolje pokazuje gdje smo u ovom trenutku:

– Pitao sam predsjednika Kovačevića da li se mogu smanjiti kotizacije za klubove, nešto slično kao u Premijer ligi BiH, jer klubovi nam se gase jedan po jedan, nemaju čime izmiriti svoje obaveze. “Zar ti Dejane hoćeš da ugasiš FSRS. Mi živimo do toga, uostalom već četiri godine kotizacije nisu podignute”, poručio je Kovačević. I dalje sam insistirao na tome da klubovi nemaju čime platiti, ali dobio sam odgovor: ” To nije naš problem”!

I danas se pitam čiji je. Poslije svega iznešenog znam da mi slijedi odstrel, ali kada su mi nudili pojedinci mito, nisam ni za trenutak pomišljao da im upadnem u krilo. Želim samo da budem čovjek koji će donijeti progres fudbala na ovim prostorima, ali vjerujte mi sa ovim rukovodstvom, to je nemoguća misija – zaključio je Dejan Travar, član Izvršnog odbora FSRS.