Kada je prota Steva Dimitrijević bio sa delegacijom SPC na izboru ruskog patrijarha Alekseja Prvog, u januaru 1945. godine u Moskvi, bio je nenadano Staljinov gost u Kremlju.
Prota je otišao kod Staljina u pratnji jednog visokog državnog funkcionera, porijeklom Srbina, čiji je djeda bio general u carskoj ruskoj vojsci i Protin prijatelj iz njegovih studentskih dana u carskoj Rusiji.
Staljin je, po njihovom ulasku u njegov kabinet, vidjevši Protu onako impozantnog, visokog (Prota je bio visok skoro dva metra) i u godinama, ustao i tako stojeći nekoliko sekundi sva trojica posmatrali su se nekoliko sekundi dok Staljin nije uzviknuo, stavivši obe ruke na Protina ramena,
– Tu, sjedi!
Prota je normalno čekao da prvo sjedne Staljin, koji je tada bio za sve strah i trepet. Zatim je usledio razgovor, koji je otpočeo Staljin pitanjem:
– Šta si, tj.ko si?
– Jugosloven, odgovorio je Prota.
– No, ne pitam te to, već jesi li Srbin, Hrvat ili Slovenac?
– Srbin!, ponosno je uzviknuo Prota, našta je Staljin nastavio:
– A, Srbi su dobri ratnici. Srbi su se u Prvom svjetskom ratu borili i stvorili Jugoslaviju. Srbi su između dva rata sačuvali Jugoslaviju, a sada će Srbi da sačuvaju komunizam.
– Srbi mi se sviđaju za razliku od Hrvata, koji su ljigavi i koje ne mogu da smislim. Posebno su mi se zgadili od trenutka kada sam saznao da su se borili na strani Nijemaca, u njemačkim uniformama ovdje na ruskom frontu. To je, ponavljam još jednom jedan izuzetno ljigav narod, jer šta drugo reći za takav narod koji je Nijemce dočekao na početku Drugog svjetskog rata kao oslobodioce i to sa cvijećem, kada su ovi ušetali u Zagreb.
– Upamti, oni ne vole ni Vas Srbe, ni nas Ruse i Vama Srbima se ne piše dobro sa Hrvatima.
Poslije razgovora o Hrvatima prešli su na druge teme. Kako Prota nije imao nikakvu političku misiji u Moskvi, razgovor između njega i Staljina tekao je prirodno i srdačno. Razgovarali su o svemu i svačemu, pa i o religiji, jer je Staljin završio bio bogosloviju, ali je kasnije izbačen iz Duhovnog seminarija zbog širenja marksističkih ideja. Njegovi saradnici su govorili da je često, u tajnosti, išao na grob svoje majke.
Proti je rečeno, kada je krenuo u Kremlj, da Staljin može da ga primi na samo 20 minuta, ali on je toliko oduševio Staljina, koji ga je zadržao u razgovoru nešto više od 3 sata. Prota je bio veoma obrazovan, načitan i nevjerovatno duhovit i dok je pričao Staljinu neke doživljaje, Staljin se grohotom smijao i stomak mu se tresao od smjeha.
Na rastanku, pozdravljajući se srdačno sa Protom, Staljin mu je sav ozaren rekao:
– Nu, ti dobar čovek! Ti si prava enciklopedija i ne pamtim da sam skoro sa nekim ovako uživao u razgovoru, kao sada sa tobom.
Staljin se potom zahvalio Proti na posjeti, a unuk našeg generala Srbina, je gorio od zadovoljstva što je drug Staljin toliko vremena posvetio prijatelju njegovog djede, generala.

Osam decenija od tada, a Hrvati i danas mrze Srbe i Ruse. Na zapadu ništa novo,…..