Odnedavno je zmijanjski vez na UNESKO-voj listi svjetske nematerijalne kulturne baštine, za što najveće zasluge ima Humanitarno udruženje”Duga”. To je prva registrovana nevladina organizacija u Banjaluci i Republici Srpskoj. Udruženje je nastalo 1992. godine, spontanim djelovanjem grupe Banjalučanki, humanista, sa ciljem da pomognu ranjivim kategorijama društva u tadašnjim uslovima: ženama žrtvama rata, porodicama poginulih boraca, izbjeglicama i domicilnom stanovništvu.

Aktivnosti udruženja žena “Duga”

– Bilo je mnogo aktivnosti za dvadeset tri godine neumornog rada. Mislim da bi trebalo mnogo prostora da se sve to što smo činile napiše ili nabroji. Za svoj humanitarni rad, “Duga” je 2011. godine proglašena udruženjem od interesa za Grad Banjaluku i dobila Plaketu grada za humanost, jer je dala i daje veliki doprinos prevenciji siromaštva, ekonomskom jačanju žena i njihovom samozapošnjavanju. “Duga” je u saradnji sa Muzejom RS u aprilu prošle godine započela projekat pod nazivom “Škola zmijanjskog veza – rekla nam je Vera Stefanović, jedna od najaktivnih članica ovog udruženja.

– Kroz dva početna kursa, u okviru ovog projekta, obuku je završilo 35 djevojaka i žena. Rukotvorine nastale u HUŽ “Duga” izlagane su na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Organizovali smo više revija na kojima su prikazani modeli muške, ženske i dječije odjeće, ukrašene etno motivima. Neke od njih su: “Zlatne ruke zlatom vezu” (inspirisane banjalučkom gradskom nošnjom), “Ljeto u plavom vezu” i “Plavi vez u bijelom” (obje inspirisane ornamentikom zmijanjskog veza). U našim radionicama zmijanjski vez su učili učenici osnovnih i srednjih škola, žene, pa čak i muškarci. Značaj priznavanja ovog veza od UNESCO-a, kao organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu UN-a, dokaz je našeg postojanja na ovim terenima i to je naša autentična veza sa ovim podnebljem. Mi smo sačuvali to bogato znanje starih vezilja,a sada to moramo dalje nastaviti – istakla je predsjednica “Duge”Galina Marjanović.

 Jedinastvena tehnika veza

Onda je dodala da je ovaj vez jedan od najstarijih na Balkanu i da je najzastupljenija tehnika na njemu krstaški vez ili pokrsnica.

– Ponosan sam što sam bio na čelu tima koji je nominovao i na kraju upisao zmijanjski vez na reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, jer sve ono što nije zapisano kao da nije ni postojalo. Riječ je o specifičnj da kažemo i jedinstvenoj tehnici veza plavom niti, a radi se u četiri tehnike veza: prorlak, podvlakno, prutalačka i krstačka tehnika. Nastao je na Zmijanju iznad Banjaluke, a njime se ukrašavaju odjevni predmeti, posteljina, šalovi, bošče, marame i djevojačko ruho, što u ovim krajevima znači ono što djevojka udajom ponese u mladoženjinu kuću – kaže muzejski savjetnik, etnolog MuzejaRS, Vladimir Đukanović.

Plavi vez je oduševio i zarobio i neke druge koji se bave očuvanjem kulturne baštine, jer njegove motive koriste na predmetima koje izrađuju. Većina ih je iz krajeva gdje se on tradicionalno radio i izvorno nazivao “modri vez”, a njegovu izradu su još kao djeca naučili.

– Zmijanjski vez je tradicija ovog kraja i ja ga vezem dugo. U etno radionici izrađujem razne predmete sa plavim vezom, najviše bošče, što je ustvari starinska marama 80 x 80 centimetara, od bijelog tankog lanenog platna, ukrašena plavim zmijanjskim vezom. Radi se pokrsnicom, što je jedna od tehnika nadaleko poznatog zmijanjskog plavog veza. Uradila sam veliki broj bošči do sada, a gotovo sva kulturno-umjetnička društva koja igraju zmijanjske igre nose moju bošču, ima je odAmerike do Australije i Japana – kaže Gordana Dobraš iz Banjaluke koja svojim radom direktno čuva od zaborava naše narodno blago.

Vidosav Đurđević