Iako je na današnji dan, tog 11. aprila 1976. Rukometni klub Borac ušao u istoriju i postao velikan za sva vremena, jer se okitio titulom šampiona Evrope, malo toga je ostalo danas u klubu iz Gospodske ulice.

Niti pres konferencije, niti bilo kakvog objaveštenja iz kluba, niti slova na zvaničnoj stranici kluba, a zaboravili su to i printani mediji. Davno je bila 1976……

Generacija Arslanagića, Karalića, Rađenovića, braće Golić polako pada u zaborav, a jedan od igrača iz te generacije, Miro Bjelić ne može se čudu načuditi kako to danas funkcioniše RK Borac m:tel:

Gdje ste gospodo iz današnje Uprave. Da li vi znate šta znači 11. April u istoriji Borca, ali i sporta Republike Srpske i Bosne Hercegovine. Niko nije tražio da pravite bankete, svečane večere, ali da skromno ne obilježite taj dan, pres konferencijom, te pričom nekog od aktera iz te čuvene generacije, sramotno je! Popišali ste se na istoriju Borca, na sve one koji su svoj znoj i krv dali za sveti grb Borca. Nekada je Borac bio i srpski, i hrvatski, i bošnjački. Danas nije ničiji, jer vi to tako želite. Zato više nismo nigdje na mapi ne samo Evrope, već i Balkana. U vrijeme najveće slave Borca, rukovodstvo kluba je bilo pozivano na proslavu Barselone. Danas vi ne možete otići ni do Doboja, jer vas ni tamo nepoštuju. Biće još 11. aprila, ali sramotu koju ste danas napravili neće niko oprati – poručio je Miro Bjelić, čovjek koji bez dlake na jeziku priča o svim aktulenim dešavanjima u rukometnom sportu. Prozvani ćute, a kad je tako, onda je strana koja napada u pravu…..