Borac i Stojan vranješ i zvanično su danas raskinuli saradnju, a dojučerašnji kapiten u svom emotivnom obraćanju na Fejsbuk stranici oprostio se od svog matičnog kluba. Njegove riječi prenosimo u cjelosti:

U životu sam naučen da budem borac, da se borim za svoje snove. Najveći od svih bio je da sa svojim Borcem osvojim šampionsku titulu, da Banjaluka slavi. Nije bilo lako. Krenuli smo iz blata i stigli do zlata. Bili smo hrabri i odvažni, čopor vukova koji je grizao sve redom. San je postao java. Banjaluci smo vratili šampionsku slavu. Dočekali smo Ligu Evrope, a onda i Ligu šampiona. Na trenutak smo postali heroji ovog grada. To nema cijenu!

Tri godine sam sa ponosom nosio kapitenaku traku koja je biła velika čast i odgovrnost prema Klubu i Gradu. Hvala mojim saigračima za svaku kap znoja, za svaki zajednički sekund proveden na terenu, za sve pobjede, za bolne poraze koji su nas jačali. Hvala svim zaposlenima u klubu koji su se trudili da nam u svakom trenutku budu na usluzi. Hvala portirima, čistačicama, ekonomu, medicinskom timu i svim trenerima sa kojima sam dobro sarađivao Darku Vojvodiću, Branislavu Kruniću, Vladi Jagodiću i posebno Marku Maksimoviću.

FK Borac je moja druga kuća i uvijek će biti. Vratio sam se da ovdje ostanem, da u “crveno plavom” dresu, jednog dana, stavim tačku na svoju igračku karijeru. Nisam planirao da napustim Gradski stadion. Znaju to dobro oni koji me dobro poznaju. Nadam se da je odluka o sporazumnom raskidu saradnje, u ovom trenutku, najbolja za klub.

Hvala mojoj Banjaluci. Hvala svim dobrim ljudima ovog grada i navijačima sa svih tribina Gradskog stadiona. Hvala vam za svaki aplauz, a hvala vam i za zvižduke koji su nas motivisali da pokažemo da smo borci. Jer, Borac je iznad svih nas. Svi smo mi prolazni. Borac je svetinja našeg grada. Sa Stojanom i bez njega. Za mene, ponavljam, FK Borac, uvijek će biti moja druga kuća. Ovo nije zbogom, ovo je samo doviđenja!!!!