Gotovo cijelu karijeru je na dresu nosio broj 9, a baš taj minut prijateljske utakmice Radnika i Loznice označio je i kraj aktivne karijere dugogodišnjeg igraća i kapitena bijeljinskog premijerligaša Aleksandra Vasića.

U tom trenutku Gradskim stadionom u Bijeljini prolomio se gromoglasan aplauz, a predsjednik Upravnog odbora Radnika Nedeljko Ćorić uručio je Vasiću uramljen dres sa brojem 9. Za matični klub odigrao je 267 zvaničnih utakmica i veliko je pitanje kada će ovu brojku neko nadmašiti.

– Za Radnik praktično ne igrao od početka ove godine, a drugi dio prošle sezone sam proveo u drugoligašu Srpske Majevici iz Lopara, koja se plasirala u prvoligaško društvo. Ovo je sada stvarno oproštaj od profesionalnog fudbala, a sigurno je da ću ga igrati u nekom niželigašu još koju sezonu – rekao je Vasić.

Još davne 1998. godine došao je na Gradski stadion u Bijeljini i od tada je počela velika ljubav prema fudbalu.

– Već sa 15 i po godina sam zaigrao za prvi tim Mladosti iz Velike Obarske i sa ovom ekipom sam od niželigaša stigao do Premijer lige. Poslije toga sam se vratio u Radnik i tu praktično bio do početka ove godine, kada sam postao član Majevice – nastavio je Vasić.

Sa Radnikom je dva puta izborio plasman na međunarodndnu scenu, jednom kao osvajač Kupa BiH, a jednom na osnovu plasmana u Premijer ligi. Još uvijek opamti duel protiv buraskog Beroa iz Stare Zagore i slovačkog Spartaka iz Trnave.

– Fudbal mi je mnogo dao. Mislim da sam se u fudbalu ostvario i kao igrač i kao čovjek i sada na kraju aktivne karijere smatram da nemam mnogo za čim da žalim. Možda mi je žao što nisam igrao u revanšu protiv Spartaka iz Trnave na evropskoj sceni – istakao je Vasić.

Iako je završio aktivunu karijeru planira da ostane vezan za najvažniju sporednu stvar na svijetu.

– Ostao sam u Radniku i radim kao pomoćni trener juniorske ekipe. Planiram uskoro da počnem sa trenerskim usavršavanjem. Fudbal mi se jednostavno uvukao pod kožu i biću uz njega dok god budem mogao – dodao je Vasić.