Sve je stalo u tih 90-ak minuta igre. Sreća, tuga, radost, bol, povrede, golovi i autogolovi, kartoni, pretrpljeni udarci….sve ono što stane u jednu karijeru, a ova nije bila obična, jer u pitanju je Boris Raspudić!

Odlučio je da okači kopačke o klin, a posljednje tri i po godine proveo je u Gradišci, i tako sebe zacementirao među brojne banjalučane koji su ostavili dubok trag u fudbalu Gradiške.

Boka je plesao fudbalski dugovječno, gotovo do 39-e godine, odigravši profesorski, jer takva mu je bila i cijela karijera. Omiljen među igračima i navijačima, malo manje kod onih koji nešto odlučuju. Valjda japije tako stoje, i na nebu i na zemlji!

U Borcu je proveo najveći dio karijere, odlazeći ponekad i uvijek se vraćajući u njega, i sigurni smo da će opet pokucati u Platonovu. Ponio prvu titulu 2011. godine, a raduje se i drugoj, kao da ju je i on osvojio.

Pred njim su godine trenerske karijere, pisaćemo i slušaćemo mi još o Boki, ovo je samo zatvoreno prvo poglavlje, veoma uspješno.

Ustanite mirno i poklonite se, jedna velika karijera došla je na sami kraj…..