Piše: Miro Bjelić

Što se krije istina o propasti sporta u Banjaluci?

Istina je prava da u sportskim resorsima sjede ljudi koji uopšte neznaju šta je sport! Odnosno sjede tu jer im je po političkoj liniji to mjesto pripalo. U tome je najveći problem našeg sporta!

Nedavno sam sreo jednog svog prijatelja, inače ministra i pitao sam ga šta će u toj oblasti ministarstva, kad one nema nikakve veze sa tim. Odgovor koji mi je dao zaprepastio me je: „Ti si budala, u ministartsvo dolaziš ne što znaš, već što ti pripada.“

Ispričao mi je i kako se postaje ministar, eto naprimjer sporta….Politička stranka u trgovanju dobije taj resor, onda unutar stranke odrede kriterijume. Pošto je sve važno sa Zapada, ministar sporta treba da dođe s Istoka Republike Srpske. Ako može još da je iz reda nekog drugog naroda, i to je urađeno, i na kraju imamo slučaj da smo izgubili odličnog ljekara, a dobili osobu koja nema veze sa sportom. Živjeli!

Gledam na jednoj lokalnoj banjalučkoj televiziji kako se „ubiše“ pričajući kako će sportu Banjaluke biti bolje, jer kao napravili su strategiju, programe razvoja, bla, bla…Kako samo oni mažu oči….

Sport u Banjaluci je istjeran iz škola. Danas ta djeca ne bi mogla proći regrutaciju i služiti JNA, jer su nesposobna. Žalosno, ali tako je!

Nema više Malih olimpijskih igara, nema ni školovanog kadra među nastavnicima, profesorima, a o infrastrukturi da ne govorimo. Nisu ekser zaboli u neku školsku salu već decenijama. Pljuju po Titu, a po njegovim parketima hodaju….

Opet kažu, imamo olimpijce, ali neće da se uključe. Čast svima, ti olimpijci su znali igrati, i to im niko ne može oduzeti, ali napisati neku strategiju, mislim o sportu mogu samo Abas Arslanagić, Brane Janković i Nebojša Popović. Ostatak društva može u kafani uz pivo palamuditi, sve ostalo je nerealno…..

Posebna priča su članarine u klubovima, koje nigdje nisu prikazane. Takav primjer je i u RK Borac. Kada pogledate godišnji izvještaj, u rashodu je ogroman deficit zbog finansiranja škole rukometa, a nigdje ni marke dobiti! Gdje odlazi taj novac. Zašto je Nebojša Golić napustio sve. Nemogu i neću preko njega i pokojnog oca Mome, jer ne žele da iznose prljav veš, ali jasno je svima da tu mnogo šta neštima.

Mogli bi ovako danima, jer sport nam sve više liči na rekreativne turnire, jer o vrhunskim rezultatima možemo samo maštati. Najtragičnije od svega jeste, da imate ove nove sportove, sjednu tri čovjeka u kafanu (kod mene), napiju se i osnuju klub! Provedu proceduru, i sledeće godine na državne jasle. I tu nije kraj. Onda se ta tri posvađaju, pa jedan ode i osnuje novi klub, i za godinu dana i on je na budžetu! Pa dokle više, nemoje nam mazati oči, jer sve vidimo i sve znamo, daleko je ovo od dobrog….

Za kraj dotakao bi se Fudbalskog kluba Borac i Zdravka Mamića. Eto ga u BiH, zovite ga da spasi što se spasiti da! Nije šala, jer samo takav mangup može pomoći Borcu. Samo da nije prekasno, jer i Maminjo ima ograničen budžet, a naši političari, i u državi i ovi u gradu su nezaježljivi. Briga njih za Borac bilo koji i na kraju za sport dok je njima dobro…..