Starost ne određuju godine, već duh, govori Slavko Pantić (93) iz Usoraca kod Oštre Luke, koji svoje komšije i poznanike oduševljala vitalnošću i voljom za životom. Iako je u desetoj deceniji života, svakodnevno rekreativno istrči po nekoliko kilometara i – još uvijek je aktivan vozač, i vozi automobil bez naočara!
– Ja lagano trčim, najčešće uz rijeku Sanu, i to mi prija. Trčim gotovo svaki dan, a trčaću dok god me noge nose – s osmjehom priča vremešni Slavko, kojem na prvi pogled niko ne bi dao godine koje ima.
Vozačku dozvolu ima duže od pola vijeka. Svakodnevno, za volanom pređe po nekoliko kilometara.
– Idem gdje god zatreba, do Oštre Luke i Prijedora, rijetko vozim dalje, ali ni to mi ne bi bilo problem. Rijetko me zaustavi policija, jer se pridržavam propisa i najbrže vozim 80 kilometara na sat. Ipak, kada vide da sam 1926. godište, uvijek me pitaju: “Ko vam je dao dozvolu?”, ali ja sam je uredno dobio, prošao sve ljekarske preglede i potpuno sam sposoban da vozim – priča Slavko.
Ovaj vitalni penzionisani lugar omiljen je među mještanima. Svako voli da ga sretne i s njim popriča, upita ga za savjet.
– Biti aktivan je pola zdravlja. Ako čovjek kada ode u penziju, legne u krevet i zatvori se u svoja četiri zida, on je gotov, a ja to nisam želio. Uvijek moraš nešto da radiš, prije svega da se krećeš – savetuje Slavko.
Kaže da rakiju nije probao više od pet decenija, a konzumacija bijelog luka, obavezna je i presudna za zdravlje.
– Od kada sam počeo jesti bijeli luk, stabilizovao mi se pritisak. Najviše volim da jedem puru (kačamak) s mlijekom – ima recept za zdrav život Slavko Pantić, 93-godišnjak kome bi mogli da pozavide i mnogo mlađi od njega.
“Večernje novosti”
Nema komentara